Članci

NESVAKIDAŠNJI LJUBAVNI TROUGAO – Pozorišna kritika Mladena Bićanića “Eva nije Adam”

Gostovanjem Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca sa predstavom „ Eva nije Adam“ u režiji Ivana Kristijana Majića završeni osmodnevni 14. Dani akademskog teatra u Tuzli, poznatiji pod nazivom TeKaTe Fest

NESVAKIDAŠNJI LJUBAVNI TROUGAO

Lydia Scheuermann Hodak : „ Eva nije Adam „ Redatelj : Ivan Kristijan Mijić Oblikovanje scene : Dubravko Mataković Video : Darko Bušnja Igraju : Katarina Baban, Sanja Drakulić i Vladimir Andrić Produkcija : Gradsko kazalište „ Joza Ivakić Vinkovci 2015. godina

Lydia Scheuermann Hodak dramska je spisateljica i romansijerka, živi u Osijeku, diplomirana je ekonomistica, informatičarka, ujedno je i sudski tumač za njemački jezik, a tekst „ Eva nije Adam“ potiče iz godine 1993. godine. Primjer je to angažiranog i točno na odredjeni problem fokusiranog dramskog rukopisa čija je namjena izdvojiti ga iz svakidašnjice, aktualizirati i analizirati i, koliko je to moguće, kazališnim jezikom učiniti podobnim za pozornicu kako bi se i na tom mjestu, obnovilo zanimanje za tu, već odabranu temu i sadržaj i relevantno progovorilo o njoj. A problem leži u brojnim poteškoćama na koje nailaze akteri istospolnih brakova – konkretno, u ovom komadu, kako u takvoj jednoj bračnoj zajednici dobiti dijete i odgajati ga kao u svakom drugom braku?

Tri su protagonista ove, na momente gotovo dokumentarne, u stvarnost uronjene, kazališne igre. Ljubavni par, Helena i Onyx, uspješne i dobro situirane mlade žene koje se vole, ne skrivaju tu ljubav od javnosti i krunišu je brakom, i njihov slučajni podstanar, Peter, nezaposleni ali vrlo ambiciozan mladi fotograf. Problem nastaje u trenutku kada jedna žena u vezi neizostavno i neodgodivo poželi vlastito, ne posvojeno dijete, a to je jedino moguće umjetnom oplodnjom, što pak ne omogućavaju pozitivni zakonski propisi koji to dozvoljavaju jedino heteroseksualnim zajednicama. Oko toga kako to postići, legalno ili ilegalno, vrti se sve u komadu, konačno će u igru uskočiti i Peter, ljubavna veza izmedju dvije žene se kida, majka djeteta ulazi u brak sa ocem djeteta, a to je, naravno, Peter.

Lydia Scheuermann Hodak ne želi samo ispričati jednu ljubavnu, manje ili više veselu ili žalosnu, komičnu ili tragičnu pripovijest, nju zanima i sama suština problema o kome piše, ona precizno secira društvene norme, pravila ponašanja, licemjerje i maske koje nosimo u društvu. Njena Helena, mlada manekenka što tako bezrezervno i ne pitajući za cijenu želi postati majka, jer želi biti prava žena, postavlja ključna pitanja u komadu : „ Kamo onda ide ovaj svijet? Kamo ide ovaj svijet u kojem se jednoj ženi osporava elementarno, prirodno pravo da ima dijete? „ I, ujedno nudi vlastitu viziju budućnosti ljudske zajednice: „ Kao što su nekada ljudi davali krv, danas daju svoj genetski materijal – za 50 ili za sto godina to će biti uobičajena praksa. Umjesto tih šabloniziranih brakova za proizvodnju podmlatka i interesnih brakova zbog novca, statusa i slično, svijetom će vladati apsolutna, bezinteresna ljubav i totalna sloboda! „ Njena partnerica, Onyx, inače na viokoj poziciji u bankarskom svijetu, ne bez ironije i sarkastične note, takodjer primjećuje: „ Evolucija nije drugo do imitacija povijesti – Adamovo rebro tek je genetski materijal. Eva je nastala od Adamovog genetskog materijala – znači riječ je o običnom kloniranju.“

Otuda i naziv komadu što ga je na scenu Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ u Vinkovcima postavio Ivan Kristijan Majić. Poštujući ideju spisateljice i pružajući punu slobodu mladim glumicama da iznesu intimu, čežnje, strahove, nedoumice i sumnje junakinja što ih tumače, on predstavu vodi sigurno i ujednačeno, slike su to sa kojima se i inače susrećemo u „ prizorima iz bračnog života „, samo što ih sada posmatramo kroz neku drugu prizmu, zaogrnute nekim drugim velom koji je nužno pažljivo odgrtati da bismo dobili jasnu predodžbu i točan prikaz stanja o kojem se govori. Principi ili tvrdoglavost, javno i tajno, društveno priznato i socijalno neprihvatljivo, dvostruki moral i lažne vrijednosti nasuprot nepomućenoj, čistoj ljubavnoj žudnji i sreći života u dvoje – sve su to prepreke i trzavice koje dvije mlade žene moraju proći u svojoj ljubavnoj vezi -jedna će ostati nepokolebljivo vezana za osobni stav i mišljenje, druga će popustiti, jer ne želi da bude „ jeftina senzacija“ i da je gledaju „ kao rijetku životinju“, prikloniće se većini i uploviti u, društvenim mjerilima ocijenjeno, „ normalnu“ bračnu luku. Poštena i pozorišno korektno iznesena storija, koja je u mozaik 14. TeKaTe Festa dodala itekako dobrodošao kamenčić društvene angažiranosti i dokumentarističkog bilježenja stvarnosti i svijeta u kojem živimo.
/ mladen bićanić /

PRIČE I TRAČEVI IZ NOGOMETNE SVLAČIONICE – Pozorišna kritika Mladena Bićanića “Nećeš razbojniče”

Pretposljednje večeri 14. TeKaTe Festa u Tuzli izvedena komedija „ Nećeš, razbojniče“ madjarskog pisca Zoltana Egressy-ja u režiji Dražena Ferenčine i koprodukciji Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca

PRIČE I TRAČEVI IZ NOGOMETNE SVLAČIONICE

Zoltan Egressy : „ Nećeš, razbojniče „ Režija : Dražen Ferenčina Igraju : Vladimir Andrić, Goran Koši i Mladen Kovačić Koprodukcija Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca Hrvatska

Zoltan Egressy ( Budimpešta 1967 ) madjarski je pjesnik, pisac i dramatičar, ujedno i prevoditelj, a nastupao je i kao pjevač u jednom underground bendu. Od 1995-te godine piše kazališne i radio – drame, kao i scenarije, komad što smo ga vidjeli u okviru Dana akademskog teatra praizveden je u Jozsef – Katona teatru u Budimpešti, gdje je postao prava hit – predstava. U hrvatskoj verziji promjenjen je originalni naziv „ Krumpir i blitva“ u „ Nećeš, razbojniče“ – kao neizbježna asocijacija na poznatu poštapalicu Zdravka Mamića, neokrunjenog ali zato ništa manje neodirljivog „ kralja nogometa“ u Hrvatskoj, pa je prava šteta da i predstava nije više krenula tim tokom raskrinkavanja i razgolićenja te velike hrvatske laži kroz satiričku žaoku i komediografski obrat u kazališnoj obradi svega onoga što se dogadja na nogometnim terenima i u svlačionicama. No, u tu „ močvaru „ valjalo bi zagaziti i mnogima drugima i prije negoli kazalištu, pa je i pristup Dražena Ferenčina tom Egressy-jevom tekstu, u predstavi nastaloj koprodukcijom dva teatra : Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca, ostao uglavnom u okvirima zadanim samim dramskim predloškom.

Mjesto radnje nogometna je svlačionica, točnije svlačionica za suce, glavnog i pomoćnih, oni su i jedina tri lica u drami, njihovi životi i medjuodnosi ono su što čini srž i temu komada. Egressy piše pitko, jasno i razgovijetno, ne može mu se odreći humoristična nota i komički ton, sve ono što pratimo na pozornici neizbježno nas može podsjetiti na dobru novinsku humoresku, uspjelu kozeriju tipa vrckavih, ponekada itekako ubojitih i raskrinkavajućih napisa Ante Tomića. Dražen Ferenčina na tragu je takvog iščitavanja ovog teksta, prikloniće se radije vodviljsko – kabaretskom modelu igre i u takvom proigravanju tema i motiva protiče i predstava. A nju vode, naravno, glumci, od njih ovisi intenzitet i mjera zabave koja nam se nudi, oni su ti na kojima predstava počiva. Oni su tri luzera, gubitnika, svatko na svoj način : glavni sudac Želimir, igra ga vrlo pogodjeno, na granici karikature ali sa mjerom i obzirom, Vladimir Andrić, mamin sin u grču dostizanja životnog cilja da postane sudac Fife. Dva pomoćna suca, Mladen Kovačić, kao nesretno zaljubljeni pjesnik sklon čašici više i Goran Koši, mali spletkar i intrigant, kome ništa ne polazi za rukom, skladno upotpunjuju portret te male grupe ljudi u jednoj mikro sredini koja nam, ponekada, može reći mnogo više i o nama samima i o svijetu u kojem jesmo, mnogo više nego što bismo to u prvi mah pomislili. Kao što to možemo spoznati kroz jednu od blistavih replika u komadu : „ Dobar sudac ti je ko lijepi jednorog – svi pričaju o njemu, a nitko ga nije vidio! „
/ mladen bićanić /

 

Hronika sedmog dana 14. TKT Festa – “Nećeš razbojniče”

NEĆEŠ RAZBOJNIČE

Radnja „Krumpira i blitve“, drame koja u virovitičko-vinkovačkoj veseloj verziji prigodno nosi ime nadahnuto svima nam dobro poznatom mamićevskom poštapalicom, vrlo je jednostavna: dva luzera pokušat će uzurpirati planove svog uspješnijeg kolege, što iz zavisti, što zbog cilja preotimanja voljene žene. Tekst je pisan u komičkom tonu te sugerira predstavu kojoj će jedan od glavnih dometa biti upravo da svoje gledatelje urnebesno zabavi. Zajedničkom suigrom, trojica glumaca oživljavaju ove komplicirane odnose lažnog prijateljstva i istovremenog rivalstva, uz zaplet i intrigu.

XIV TKT Fest – “Nećeš razbojniče”

Koprodukcijsku predstavu “Nećeš razbojniče” Kazalište Virovitica i Gradsko Kazalište Vinkovci, publika će moći pogledati u subotu 02.04.2016. u 19:30

NEĆEŠ RAZBOJNIČE

Radnja „Krumpira i blitve“, drame koja u virovitičko-vinkovačkoj veseloj verziji prigodno nosi ime nadahnuto svima nam dobro poznatom mamićevskom poštapalicom, vrlo je jednostavna: dva luzera pokušat će uzurpirati planove svog uspješnijeg kolege, što iz zavisti, što zbog cilja preotimanja voljene žene. Tekst je pisan u komičkom tonu te sugerira predstavu kojoj će jedan od glavnih dometa biti upravo da svoje gledatelje urnebesno zabavi. Zajedničkom suigrom, trojica glumaca oživljavaju ove komplicirane odnose lažnog prijateljstva i istovremenog rivalstva, uz zaplet i intrigu.

Subota, 02.04.2015. u 19,30 u sati u Teataru kabare Tuzla,
Savremena drama: „NEĆEŠ RAZBOJNIČE“, autor: Zoltan Egressy, režija: Dražen Ferenčina,
Koprodukcija: Kazalište Virovitica, i Gradsko kazalište Vinkovci,
Igraju: Vladimir Andrić, Goran Koši i Mladen Kovačić,