Gostovanjem Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca sa predstavom „ Eva nije Adam“ u režiji Ivana Kristijana Majića završeni osmodnevni 14. Dani akademskog teatra u Tuzli, poznatiji pod nazivom TeKaTe Fest

NESVAKIDAŠNJI LJUBAVNI TROUGAO

Lydia Scheuermann Hodak : „ Eva nije Adam „ Redatelj : Ivan Kristijan Mijić Oblikovanje scene : Dubravko Mataković Video : Darko Bušnja Igraju : Katarina Baban, Sanja Drakulić i Vladimir Andrić Produkcija : Gradsko kazalište „ Joza Ivakić Vinkovci 2015. godina

Lydia Scheuermann Hodak dramska je spisateljica i romansijerka, živi u Osijeku, diplomirana je ekonomistica, informatičarka, ujedno je i sudski tumač za njemački jezik, a tekst „ Eva nije Adam“ potiče iz godine 1993. godine. Primjer je to angažiranog i točno na odredjeni problem fokusiranog dramskog rukopisa čija je namjena izdvojiti ga iz svakidašnjice, aktualizirati i analizirati i, koliko je to moguće, kazališnim jezikom učiniti podobnim za pozornicu kako bi se i na tom mjestu, obnovilo zanimanje za tu, već odabranu temu i sadržaj i relevantno progovorilo o njoj. A problem leži u brojnim poteškoćama na koje nailaze akteri istospolnih brakova – konkretno, u ovom komadu, kako u takvoj jednoj bračnoj zajednici dobiti dijete i odgajati ga kao u svakom drugom braku?

Tri su protagonista ove, na momente gotovo dokumentarne, u stvarnost uronjene, kazališne igre. Ljubavni par, Helena i Onyx, uspješne i dobro situirane mlade žene koje se vole, ne skrivaju tu ljubav od javnosti i krunišu je brakom, i njihov slučajni podstanar, Peter, nezaposleni ali vrlo ambiciozan mladi fotograf. Problem nastaje u trenutku kada jedna žena u vezi neizostavno i neodgodivo poželi vlastito, ne posvojeno dijete, a to je jedino moguće umjetnom oplodnjom, što pak ne omogućavaju pozitivni zakonski propisi koji to dozvoljavaju jedino heteroseksualnim zajednicama. Oko toga kako to postići, legalno ili ilegalno, vrti se sve u komadu, konačno će u igru uskočiti i Peter, ljubavna veza izmedju dvije žene se kida, majka djeteta ulazi u brak sa ocem djeteta, a to je, naravno, Peter.

Lydia Scheuermann Hodak ne želi samo ispričati jednu ljubavnu, manje ili više veselu ili žalosnu, komičnu ili tragičnu pripovijest, nju zanima i sama suština problema o kome piše, ona precizno secira društvene norme, pravila ponašanja, licemjerje i maske koje nosimo u društvu. Njena Helena, mlada manekenka što tako bezrezervno i ne pitajući za cijenu želi postati majka, jer želi biti prava žena, postavlja ključna pitanja u komadu : „ Kamo onda ide ovaj svijet? Kamo ide ovaj svijet u kojem se jednoj ženi osporava elementarno, prirodno pravo da ima dijete? „ I, ujedno nudi vlastitu viziju budućnosti ljudske zajednice: „ Kao što su nekada ljudi davali krv, danas daju svoj genetski materijal – za 50 ili za sto godina to će biti uobičajena praksa. Umjesto tih šabloniziranih brakova za proizvodnju podmlatka i interesnih brakova zbog novca, statusa i slično, svijetom će vladati apsolutna, bezinteresna ljubav i totalna sloboda! „ Njena partnerica, Onyx, inače na viokoj poziciji u bankarskom svijetu, ne bez ironije i sarkastične note, takodjer primjećuje: „ Evolucija nije drugo do imitacija povijesti – Adamovo rebro tek je genetski materijal. Eva je nastala od Adamovog genetskog materijala – znači riječ je o običnom kloniranju.“

Otuda i naziv komadu što ga je na scenu Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ u Vinkovcima postavio Ivan Kristijan Majić. Poštujući ideju spisateljice i pružajući punu slobodu mladim glumicama da iznesu intimu, čežnje, strahove, nedoumice i sumnje junakinja što ih tumače, on predstavu vodi sigurno i ujednačeno, slike su to sa kojima se i inače susrećemo u „ prizorima iz bračnog života „, samo što ih sada posmatramo kroz neku drugu prizmu, zaogrnute nekim drugim velom koji je nužno pažljivo odgrtati da bismo dobili jasnu predodžbu i točan prikaz stanja o kojem se govori. Principi ili tvrdoglavost, javno i tajno, društveno priznato i socijalno neprihvatljivo, dvostruki moral i lažne vrijednosti nasuprot nepomućenoj, čistoj ljubavnoj žudnji i sreći života u dvoje – sve su to prepreke i trzavice koje dvije mlade žene moraju proći u svojoj ljubavnoj vezi -jedna će ostati nepokolebljivo vezana za osobni stav i mišljenje, druga će popustiti, jer ne želi da bude „ jeftina senzacija“ i da je gledaju „ kao rijetku životinju“, prikloniće se većini i uploviti u, društvenim mjerilima ocijenjeno, „ normalnu“ bračnu luku. Poštena i pozorišno korektno iznesena storija, koja je u mozaik 14. TeKaTe Festa dodala itekako dobrodošao kamenčić društvene angažiranosti i dokumentarističkog bilježenja stvarnosti i svijeta u kojem živimo.
/ mladen bićanić /