Članci

O ČEMU GOVORIMO KADA GOVORIMO O UMJETNOSTI – Festivalska kritika Mladena Bićanića za predstavu “Izložak br.49”

Četvrte večeri Dana akademskog teatra 2016. u Tuzli nastupio glumac Damir Poljičak monodramom „ Izložak br. 49 „ autora Nicka Hornby-a u vlastitoj režiji i produkciji Teatra EXIT iz Zagreba

O ČEMU GOVORIMO KADA GOVORIMO O UMJETNOSTI
Nick Hornby : „ Izložak br. 49. „ Režija : Damir Poljičak Igra : Damir Poljičak Produkcija : Teatar EXIT Zagreb Hrvatska

Nick Hornby dosta je poznato ime u literaturi ali i u filmskoj umjetnosti – taj engleski romanopisac, pripovjedač, esejist i lirik, rodjen 1957. godine punoga imena Nicholas John „ Nick „ Hornby autor je brojnih filmskih scenarija a i njegova prozna djela višekratno su ekranizirana : recimo Hi – Fi, Sve zbog jednog dječaka, Nogometna groznica. Glumac Damir Poljičak, u produkciji zagrebačkog EXIT teatra posegnuo je za njegovom pripovijesti „ Isus od bradavica“, u originalu „ Nipple Jesus“ iz 2000.-te godine, šarmantnom i nimalo bezazlenom storijom o doživljaju umjetnosti ali i osjećanju vjere kod glavnog junaka priče.
On je, u najkraćem, bivši zaštitar u nekom noćnom disco – klubu, kome je jedina dobra večer ona kada se ništa loše ne dogodi. No, nakon jednog incidenta, mijenja posao i zapošljava se u muzeju, odnosno umjetničkoj galeriji, postaje „ čuvar umjetnosti i umjetnina.“ On, koji nikada nije bio u doticaju sa likovnom pa ni bilo kojom drugom umjetnosti, osim kada je kao dječarac, zajedno sa svojim vršnjacima, na nekoj ekskurziji krao kamenčiće iz rimkog mozaika na nekoj arheološkoj iskopini, odjednom se vidi u ulozi nekoga tko treba brinuti o likovnom djelu. I tu dolazi u doticaj sa nekom čudnom slikom, izdvojenom u poebnom prostoru – to je kontroverzni „ Izložak br. 49 „, slika koja izdaleka predstavlja Isusa Krista, no kada se gledatelj približi uvidja da je sastavljena od sitnih malih kvadratića isječenih iz porno – magazina na kojima su ženske sise i shvaća da je taj lik Isusa, poput mozaika, sastavljen upravo od tih bradavica na poljepljenim izrezanim fotkama.

Prvotnu odvratnost i gadjenje prema tom postupku, tokom vremena i pažljivijeg gledanja i razmišljanja zamijeniće neka vrsta divljenja i čak zaljubljenosti u tu sliku, on postaje njen gorljivi branitelj i zagovaratelj. I tu stupa na scenu umješnost i vispreni humor Hornby-a, ali i glumačka vještina i dar Damira Poljičaka, ta transformacija njegova lika i igranje uloga drugih protagonista, posjetitelja izložbe, ono je što kazališnoj inscenaciji ove duhovite pripovjetke daje smisao i pozorišni legitimitet. Hornby je, nedvojbeno, iskusan pisac s okom da zapazi detalj i talentom da zaokruži cjelinu, opiše sliku, narav i karakter, kao recimo kada portretira jednog od prvih posjetitelja, „ ludjaka“, kako ga etiketira glavni junak: „ Izgledao je kao ludjak. Komadi kose falili su mu kao da su mu je moljci pojeli i imao je neke goleme cvikere s debelim dnom i stalno je treptao – kao poremećena sova. Čak se i oblačio kao ludjak, vani je bilo vruće a on je nosio zimski kaput, sav prekriven bedževima natpisima tipa : „ Ne prati me i ja sam se izgubio“ , ili „ Ja sam pahuljasto medeno čudovište“. A i smrdio je, tako da ga nije bilo teško ne zamijetiti – nije bio prikriveni ludjak, ako znate na što mislim. „ Damir Poljičak, glasom i mimikom, ulazi u njegov karakter, igra ga paralelno sa rolom glavnog junaka, čuvara u galeriji, i to je jedan od izvanredno pogodjenih i donesenih trenutaka ove predstave. Taj ludjak, pokazaće se na kraju, biće ključan za obrat u predstavi, slika biva uništena od vandala, kada će umjetnica, autorica slike koja se njemu postupno počela svidjati, srušiti u trenu sve ono što je on mislio da je shvatio o umjetnosti. Njegov iskreni, ispovjedni monolog, još je jedan dokaz u prilog književne i teatarske snage i vitalnosti teksta Nikcka Hornby-a i glume i kazališnog izričaja Damira Poljiačaka : „ Došlo mi je da se rasplačem. Tek sam sada, kada je slika uništena, shvatio zapravo koliko je volim. Kada sam vidio Krista na podu, onako rastrganog, stvarno je bilo šokantno. To što su oni učinili bilo je puno bogohulnije nego što je sama autorica učinila. Pitam se jesu li na to mislili dok su to radili. Jesu li se na tren kolebali ili bojali. Jer da sam vjernik, da vjerujem u pakao, gdje guje jedu oči i sve to, ne bih baš gazio po Isusovu licu.“

Ipak, nakon svega, umjetnica ga osvješćuje, objašnjava mu da je „ bit umjetnosti u provokaciji, u izazivanju reakcija kod ljudi“ i da je uništenje te slike, a ne njeno stvaranje i izlaganje, zapravo bila svrha svega. Krug se zatvara, još jedna mala, šarmantna pripovijest o doživljaju umjetnosti kod nekoga komu je to, u početku, strano područje, terra incognita, uspješno je prenešena i na pozornicu.
/ mladen bićanić /

 

XIV TKT Fest – “Izložak br. 49” Teatar Exit Zagreb

Večeras u 19:30 možete pogledati predstavu “Izložak br.49” Teatra Exit iz Zagreba.
Režija: Damir Poljičak

Igra: Damir Poljičak

Poljičak

Srijeda, 30.03.2016. u 19,30 sati u Teataru kabare Tuzla,
Komedija, monodrama: “IZLOŽAK BR. 49”, autori: Nipple Jesus, Nick Hornby, režija: D. Poljičak
Produkcija: Teatar EXIT, Zagreb, Zagreb,
Igra: Damir Poljičak, HRVATSKA,

Predstava „Izložak br.49“ iz produkcije Teatra Exit iz Zagreba, koju je režirao je i igra Damir Poljičak, je priča o Bivšem  izbacivaču koji je sada u ulozi muzejskog čuvara i koji se na svoj način suočava s pitanjima o smislu umjetnosti. Provodeći radno vrijeme pokraj jednog provokativnog izloška, potaknut na razmišljanje, postupno mijenja svoje dotadašnje stavove i svoju zaštitarsku ulogu počinje shvaćati vrlo osobno, braneći svim srcem povjereno mu umjetničko djelo od kritika i napada zgrožene javnosti.

VESELO – TUŽNE PRIČE O PSIMA I LJUDIMA – Festivalska kritika Mladena Bićanića za predstavu “Njuške” Teatra Exit

Druge večeri 14. TeKaTe Festa u Tuzli nastupio zagrebački EXIT sa predstavom „ Njuške“ C. J. Johnsona u režiji Matka Raguža

VESELO – TUŽNE PRIČE O PSIMA I LJUDIMA

„ Njuške „ : C. J. Johnson Režija : Matko Raguž Igraju : Enes Vejzović, Filip Križan i Janko Rakoš Produkcija : Teatar EXIT Zagreb Hrvatska

„ Moj cilj u životu je biti jednako dobar koliko moj pas misli da jesam. „ Tom nimalo bezazlenom opaskom „ oca psihoanalize“ Sigmunda Freuda, a što je uopće u psihoanalizi bezazleno mada sve izgleda tako jednostavno i samo po sebi razumljivo, otvara se predstava „ Njuške“ prema tekstu C. J. Johnsona a u režiji Matka Raguža i izvedbi zagrebačkog kazališta EXIT. Mješavina je to mnogih žanrova i modela kazališne igre – svemu tu ima mjesta, od „ humora, tragedije, oštrine, nježnosti i romantike „ – kako se navodi u pratećem letku predstave, sve do romantičnih zapleta, velikih ljubavi, ljubomornih scena, avanturističkih pothvata, komičnih situacija pa i krvoločnih prizora, sve je, dakle tu, ispričano kroz vizuru vjernog pratioca i prijatelja čovjekova – psa. Matko Raguž i njegova glumačka ekipa : Enes Vejzović, Filip Križan i Janko Rakoš, pokretom, plesom, glasom, mimikom, gestom i grimasom vode nas kroz devedeset minuta ove čas radosne, čas tužne, čas sjetne i bolne, čas lepršave i komične pozorišne basne. Jer što je drugo ova predstava no, u mnogim segmentima vrlo uspješan, pokušaj da se očima, njuškom i dušom, prije svega, psa, sagleda život čovjeka, njegov položaj i mjesto u svijetu u kojem živi, da se nešto ispriča o njegovoj intimi i nutrini, o svemu onome što on sam osjeća i kroz što prolazi tokom odrastanja, adolescencije, puberteta, zrelog doba i neumitne starosti – znači da se kroz formu basne, ali kazališnim jezikom i sredstvima, dočara jedan svijet koji živi odmah tu, nasuprot nas ili paralelno sa nama, koji mislimo da razumijemo a tako često griješimo, kao uostalom i u sagledavanju vlastita života.
„ Njuške „ su, ujedno, portret našeg svijeta u malom – bilo kroz urbane ili ruralne zgode junaka ove kazališne storije: a to su, ne zaboravimo, u prvom redu psi ali, naravno, i njihovi gospodari i gazde, to je lepeza petnaest psećih karaktera i likova, od sićušne čiuvave do impozantnih njemačkih ovčara i nakostriješenih rotvajlera, od gizdavog afganistanskog hrta do gordih retrivera, umiljatih biglova, vrijednih u upornih hrvatskih ovčara, histeričnih jack russela i engleskih hrtova do bul terijera punih sebe i ponosnih mješanaca sa dna pseće ljestvice u njihovu, psećem, društvu i okruženju. Predstava nas suočava sa psihologijom psa, njegovim poimanjem doba i vremena u kojem se nalazi, vrijednostima u njegovom, jedinom, psećem životu, oslikava nam njegovu bezuvjetnu odanost i privrženost gazdi i vlasniku, ljubav koju prema njemu gaje makar ga vodi i u smrt – i, dakako, time nam ocrtava i naše vlastito poimanje svijeta i života u kojem su mnoge od tih cijenjenih i vrijednih vrednota i vrlina gotovo iščezle i mogu se pronaći i osjetiti još samo u psećem društvu. Filip Križan upravo je neodoljiv kao zaigrani i „ neurozni „ jack russel ili zecom opsesivno progonjen engleski hrt, Janko Rakoš sigurno donosi i ulazi pod kožu – krzno svojih pit – bulova, rotvajlera ili hrvatskih ovčara, Enes Vejzović neopisivo je šarmantan kao zaljubljeni mješanac koji će, skrhan bolom zbog gubitka kujice koja pogiba pod kotačima jurećeg kamiona zavapiti tako ljudski : „ Jebem ti život – i rakiju ! „ – čitav ljudski i pasji život prolijeće kroz tih sat i pol igre u kojoj se, sa puno strasti i empatije govori o psima a misli se zapravo na ljude.
/ mladen bićanić /

Obavještenje za publiku 14. TKT festa

Poštovana publiko, poštovani ljubitelji teatarske umjetnosti.

Obavještavamo Vas da su ulaznice za predstave “Demokratija”– Zijaha Sokolovića, u terminu od 19:30 rasprodane, kao i ulaznice za predstavu “Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali” -Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

Dok je  za predstave “Njuške” i “Izložak Br. 49” Teatra Exit iz Zagreba, ostalo još svega nekoliko mjesta.

Predstava “Demokratija” će zbog velikog interesovanja publike, biti izvedena i u terminu od 17:00 sati, u nedjelju 27.03.2016. godine. Takođe za ovaj termin je ostalo još malo mjesta. Zato požurite sa rezervacijama i ne propustite dodatni termin.

Demokratija

Informacije i rezervacije ulaznica možete obaviti putem telefona na broj 035-264-733.

XIV TKT FEST