Večeras u 19:30 na sceni Teatra Kabare Tuzla, biće izvedena predstava “Ispad” Kazališta Virovitica.
Predstavu “Ispad” autora Lutz Hübnera, režirao je Damir Mađarić, dok likove tumače Goran Koši i Aleksandra Demše.
“Ispad” je na programu XII TKT FEST – Dani akademskog teatra 2014, i sutra u 12:00 sati.
Dramski tekst produktivnog i uspješnog njemačkog dramatičara Lutza Hübnera Ispad (Aussetzer), premijerno izveden 2007. godine u Hannoveru, namijenjen je mladoj publici pred koju iznosi aktualan i, nažalost, sveprisutan problem nasilja u školama. To se nasilje, kojem se pridružuju emocionalna ucijena, strah, nesigurnost, pritisak i osuda okoline, nesporazum i manipulacijane odvija, kako je za očekivati, između vršnjaka, već između učenika i učiteljice čime Hübner dolazi na vrlo osjetljvo i trusno tlo. No, autor to čini svjesnoi u maniri svojih drugih komada, bez okolišanja, jasno, strelovito i jezgrovito ulazi u srž problema donoseći na scenu punokrvnu, slojevitu i višedimenzionalanu priču o prenepregnutom odnosu mladića i mlade žene, odnosu koji određuju njihove funkcije: učenika i profesorice. Kroz niz kolažnih dijalogai monologašto se izmjenjuju brzim tempom, Hübner nas spretno uvlači u unutrašnji svijet protagonista, njihove probleme, strahove, bojazni, osobne logike, argumentacije i racionalizacijedokidajući nam mogućnost brzopletog, jednoznačnog i kategoričkog suda kako o likovima, tako i o prirodi njihovog odnosa. Time ujedno reflektira okolni kontekst kojiga uvelikoj mjeri generira i podržava, postavljajući brojna pitanja o tome na koji način i u kojoj mjeri suvremeno društvo uistinu promišlja i sustavno i smisleno koncipira sustav obrazovanja – od njegovog globalnog ustroja do svakog pojedinog elementa ne zaboravljujući pritom da ga, u konačnici „čine“ osobe.
Bliži se kraj nastavne godine, a neuzornom učeniku Krisu, prijeti jedinica iz zemljopisa čime dolazi u pitanje i konačni prosijek ocijena i sam prolazak razreda. Kris pokušava uvjeriti predmetnu profesoricu Lidiju da promijeni svoju odluku i da mu višu ocjenu, no kada mu to ne polazi od ruke, bijesan i (iz njegove perspektive) u bezizlaznoj situaciji, pribjegava fizičkom nasilju. Lidija, mlada profesorica nedavno premještena iz druge škole, odlučuje da ne kazni Krisa nego želi pronaći alternativno rješenje. Oko prijave ispada dvoji i zbog toga što strahuje kako će na činjenicu da ju je udario učenik reagirati kolege, a i učenici. U kojoj će mjeri izgubiti kredibilitet ili poštovanje? Sve ju to dovodi do propitivanja vlastitog poziva. Lidija i Kris sklapaju dogovor: ona ga neće prijaviti pod uvjetom da on uči i nauči za trojku. Kako bi mu pomogla u učenju Lidija se s Krisompočne nalaziti van škole. Kris je isprva nepovjerljiv prema učiteljici i sumnja u iskrenost njezine namjere da mu pomogne, no s vremenom razvija povjerenje, počinje učiti i napredovati. Lidija posjećuje Krisovog oca kako bi razgovarala o daljnjim instrukcijama, ali on nakon njezina odlaska strogo fizički kažnjava Krisa. I tu će senastaviti niz nasilja, manipulacija, šutnje, nesporazuma, emocionalnih grčeva… U jednom će se trenutku i učenik i profesorica naći na „istoj strani“. Oboje će se osjećati napušteni, sami, nezaštićeni, preduboko zapleteni u šutnju, pod velikim pritiskom okoline, pred strahom od osude i neuspijeha, u borbi za vlastitu istinu i poziciju.
Kazalište Virovitica, koje je postiglo izniman uspjeh s Hübnerovim Srcem boksača u režiji Dražena Ferenčine (2010. godine) donosi ovaj intrigantan tekst u prijevodu i režiji Damira Mađarića u nadi da će ovako jasno i hrabro prikazana pozicija i učenika i učitelja,necenzurirano i višeznačno tematiziranje nasilja (na mnogim razinama), seksualne i emocionalne manipulacije, očekivanja, osude i pritiska okoline, pitanje granica i odgovornosti potaknuti nužne i urgentne promjene. I u sustavu odgoja i obrazovanja u cjelini, ali i kod svakog pojedinca koji je njegov dio. Dakle, kod svih nas.
Lutz Hübner
Njemački dramatičar Lutz Hübner rođen je 1964. godine u Heilbronnu. Nakon studija njemačke književnosti, filozofije i sociologije, koje mu pružaju široko i eruditsko obrazovanje, pohađa studij glumenakon kojeg dobiva angažmane u kazalištima u Saarbruckenu, Karlsruheu, Neussu i Magdeburgu, gdje će se njegovo polje interesa i djelovanja proširiti i na kazališnu režiju. Od 1996. godinedjeluje kao slobodni pisac i redatelj u Berlinu, gdje živi s obitelji.Trenutno je jedan od najproduktivnijih, najizvođenijih, najnagrađivanijih i najprevođenijih suvremenih njemačkih dramatičara. Tom su se trendu pridružile i hrvatske pozornice na kojima su, u nekoliko navrata, uspješno postavljeni Hübnerovi komadi.
Poznat je po raznolikom repertoaru, po životnim prikazima mladih ljudi i obitelji te po realističnom i necenzuriranom prikazu svakodnevnice. Temama i motiva svojih komada, ponajprije namijenjenih dječjoj i mladoj, ali i odrasloj publici, prilazi izravno, snažno i hrabro, uz veliku spisateljsku vještinu kojom, služeći se raznovrsnimdramskim formama i inovativnim dramaturškim postupcima, gradi dinamične, „koncentrirane“ i značenjski nabijene situacije koje uvijek podrazumijevaju kritičko sagledavanje konteksta u kojem nastaju.