ZOO PRIČA 15.aprila u 19:30

/in /by

Produkcija Teatra Kabare Tuzla, nakon uspješne realizacije 14. TKT festa, publici je pripremila izvođenje jedne od najzanimljivijih duo drama.

Petnaestog aprila u 19:30 na sceni TKT-a ponovo će biti prikazana predstava “Zoo priča” za koju režiju zajednički potpisuju Damir Altumbabić i Irfan Kasumović, koji ujedno i igraju u ovoj duo drami.

zoo priča plkt

„ZOO PRIČA“, autor: E. Olby, režija: Damir Altumbabić i Irfan Kasumović,
Produkcija: „Teatar kabare Tuzla
Igraju: Damir Altumbabić i Irfan Kasumović

Petak 15. april u 19:30
Ulaznice 5 KM

Predstava „ZOO priča“ govori o dva čovjeka koji se sreću u parku jednog nedeljnog popodneva, njihovim životima i jednoj klupi. „Vrijeme kapitalizma dovodi do sve većeg razdora među ljudima, dovodi do otuđenja i samim tim čovjeka pretvara u životinju ili biljku koja samo vegetira u svom sigurnom prostoru Američkog sna. Upravo o tom otuđenju govori i ovaj tekst koji nam je bio povod i inspiracija za predstavu. Jedna klupa i dva čovjeka u parku, priča o usamljenosti,ravnodušnosti, neostvarenosti i odbačenosti. Sve to dovodi do potrebe jednog čovjeka da se na svoj način obračuna sa životom, da se obračuna sa našim vremenom u kojem vlada materijalistička filozofija. Ovo dovodi do „bolesti“ društva, gdje su ljudi zaboravili jedni na druge, ali i na sami sebe. Život se vrti oko zadovoljenja materijalističkih navika koje hrane ego i ubijaju „čovjeka“, njegovu ljudskost i komunikaciju, a upravo komunikacija čovjeka čini čovjekom, a nedostatak iste čovjeka svodi na id, na životinjski oblik, koji opstanak vidi u jedino u zoo vrtu.“

zoo priča text

Zahvalnica BNP Zenica TKT Festu

/in /by

Završen je 14. TKT Fest – Dani akademskog teatra 2016., koji je pod motom “Susret generacija” upotpunosti opravdao svoje postojanje i trajanje svih ovih godina. Iza nas je osam festivalskih dana, deset predstava, desetine glumaca, pozorišnih radnika, publike, aplauza i svega onoga što teatar čini teatrom. Iza nas je osam dana druženja i umjetnosti.

Iako je 14. TKT Fest završio, na našu adresu i dalje pristižu čestitke od publike za selekciju prikazanog repertoara, kao i iz teatarskih kuća.
Izdvojili smo jednu, posebno dragu, zahvalnicu pristiglu od BNP Zenica, u kojoj stoji:

Poštovani profesore Keroševiću, uvaženi saradnici XIV TKT Festa,
iskazujemo Vam izuzetnu zahvalnost za profesionalan i ugodan prijem naše predstave Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali autorice Tanje Šljivar, u režiji Mirjane Karanović.
Također, zahvaljujemo se na saradnji i pozivu za učešće na vašem cijenjenom Festivalu i ove godine. Nadamo se spješnom nastavku saradnje i u narednom periodu.

Čestitamo Vam na uspješnoj realizaciji XIV TKT Festa uz najljepše želje za sve buduće programske i repertoarske aktivnosti koje planirate.

U potpisu direktor JU BNP Zenica Hazim Begagić

Stoji u zahvalnici upućenoj na adresu Teatra Kabare Tuzla iz Bosanskog Narodnog Pozorišta Zenica.

Zahvalnica

Hronika osmog dana XIV TKT Festa – “Eva nije Adam”

/in /by

EVA NIJE ADAM

„Eva nije Adam” osječke spisateljice Lydie Scheuermann Hodak je predstava u režiji Ivana Kristijana Majetića.
Predstava se bavi odnosom tri mlade moderne osobe, te problemima koji muče gay parove, ali i sve druge. Helena i Onyx su djevojke u višegodišnjoj ljubavno-intimnoj vezi. Heleni, koja ima uspješnu manekensku karijeru i želi dijete u njihovoj ljubavi nedostaje uloga majke. Onyx, direktorica banke, razmišlja drugačije i ne želi ulaziti u ilegalne klinike i baviti se nerazriješenim okolnostima umjetne oplodnje, a želi sačuvati vezu s Helenom. Njihov cimer,

OCJENA PUBLIKE XIV TKT FEST – DANI AKADEMSKOG TEATRA 2016

/in /by

Zadovoljstvo nam je izvijestiti vas da je prema glasovima publike napravljena slijedeća rang lista predstava prikazanih na međunardonom teatarskom festivalu “XIV TKT-Fest – dani akademskog teatra 2016” održanom od 27.3. do 3.4.2016. u Teatru Kabare Tuzla, BiH.

Prema glasovima publike, najbolja predstava izvedena na međunarodnom teatarskom festivalu “XIV TKT-Fest – dani akademskog teatra 2016” je predstava “Demokratija”. Predstave su ocjenjivane ocjenama od 1 do 5. Svi podaci su pohranjeni u Teatru Kabare Tuzla i dostupni su na uvid, a za tačnost odgovara komisija za prebrojavanje glasova i pravljenje rang liste ocjena publike.

glasanje

NESVAKIDAŠNJI LJUBAVNI TROUGAO – Pozorišna kritika Mladena Bićanića “Eva nije Adam”

/in /by

Gostovanjem Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca sa predstavom „ Eva nije Adam“ u režiji Ivana Kristijana Majića završeni osmodnevni 14. Dani akademskog teatra u Tuzli, poznatiji pod nazivom TeKaTe Fest

NESVAKIDAŠNJI LJUBAVNI TROUGAO

Lydia Scheuermann Hodak : „ Eva nije Adam „ Redatelj : Ivan Kristijan Mijić Oblikovanje scene : Dubravko Mataković Video : Darko Bušnja Igraju : Katarina Baban, Sanja Drakulić i Vladimir Andrić Produkcija : Gradsko kazalište „ Joza Ivakić Vinkovci 2015. godina

Lydia Scheuermann Hodak dramska je spisateljica i romansijerka, živi u Osijeku, diplomirana je ekonomistica, informatičarka, ujedno je i sudski tumač za njemački jezik, a tekst „ Eva nije Adam“ potiče iz godine 1993. godine. Primjer je to angažiranog i točno na odredjeni problem fokusiranog dramskog rukopisa čija je namjena izdvojiti ga iz svakidašnjice, aktualizirati i analizirati i, koliko je to moguće, kazališnim jezikom učiniti podobnim za pozornicu kako bi se i na tom mjestu, obnovilo zanimanje za tu, već odabranu temu i sadržaj i relevantno progovorilo o njoj. A problem leži u brojnim poteškoćama na koje nailaze akteri istospolnih brakova – konkretno, u ovom komadu, kako u takvoj jednoj bračnoj zajednici dobiti dijete i odgajati ga kao u svakom drugom braku?

Tri su protagonista ove, na momente gotovo dokumentarne, u stvarnost uronjene, kazališne igre. Ljubavni par, Helena i Onyx, uspješne i dobro situirane mlade žene koje se vole, ne skrivaju tu ljubav od javnosti i krunišu je brakom, i njihov slučajni podstanar, Peter, nezaposleni ali vrlo ambiciozan mladi fotograf. Problem nastaje u trenutku kada jedna žena u vezi neizostavno i neodgodivo poželi vlastito, ne posvojeno dijete, a to je jedino moguće umjetnom oplodnjom, što pak ne omogućavaju pozitivni zakonski propisi koji to dozvoljavaju jedino heteroseksualnim zajednicama. Oko toga kako to postići, legalno ili ilegalno, vrti se sve u komadu, konačno će u igru uskočiti i Peter, ljubavna veza izmedju dvije žene se kida, majka djeteta ulazi u brak sa ocem djeteta, a to je, naravno, Peter.

Lydia Scheuermann Hodak ne želi samo ispričati jednu ljubavnu, manje ili više veselu ili žalosnu, komičnu ili tragičnu pripovijest, nju zanima i sama suština problema o kome piše, ona precizno secira društvene norme, pravila ponašanja, licemjerje i maske koje nosimo u društvu. Njena Helena, mlada manekenka što tako bezrezervno i ne pitajući za cijenu želi postati majka, jer želi biti prava žena, postavlja ključna pitanja u komadu : „ Kamo onda ide ovaj svijet? Kamo ide ovaj svijet u kojem se jednoj ženi osporava elementarno, prirodno pravo da ima dijete? „ I, ujedno nudi vlastitu viziju budućnosti ljudske zajednice: „ Kao što su nekada ljudi davali krv, danas daju svoj genetski materijal – za 50 ili za sto godina to će biti uobičajena praksa. Umjesto tih šabloniziranih brakova za proizvodnju podmlatka i interesnih brakova zbog novca, statusa i slično, svijetom će vladati apsolutna, bezinteresna ljubav i totalna sloboda! „ Njena partnerica, Onyx, inače na viokoj poziciji u bankarskom svijetu, ne bez ironije i sarkastične note, takodjer primjećuje: „ Evolucija nije drugo do imitacija povijesti – Adamovo rebro tek je genetski materijal. Eva je nastala od Adamovog genetskog materijala – znači riječ je o običnom kloniranju.“

Otuda i naziv komadu što ga je na scenu Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ u Vinkovcima postavio Ivan Kristijan Majić. Poštujući ideju spisateljice i pružajući punu slobodu mladim glumicama da iznesu intimu, čežnje, strahove, nedoumice i sumnje junakinja što ih tumače, on predstavu vodi sigurno i ujednačeno, slike su to sa kojima se i inače susrećemo u „ prizorima iz bračnog života „, samo što ih sada posmatramo kroz neku drugu prizmu, zaogrnute nekim drugim velom koji je nužno pažljivo odgrtati da bismo dobili jasnu predodžbu i točan prikaz stanja o kojem se govori. Principi ili tvrdoglavost, javno i tajno, društveno priznato i socijalno neprihvatljivo, dvostruki moral i lažne vrijednosti nasuprot nepomućenoj, čistoj ljubavnoj žudnji i sreći života u dvoje – sve su to prepreke i trzavice koje dvije mlade žene moraju proći u svojoj ljubavnoj vezi -jedna će ostati nepokolebljivo vezana za osobni stav i mišljenje, druga će popustiti, jer ne želi da bude „ jeftina senzacija“ i da je gledaju „ kao rijetku životinju“, prikloniće se većini i uploviti u, društvenim mjerilima ocijenjeno, „ normalnu“ bračnu luku. Poštena i pozorišno korektno iznesena storija, koja je u mozaik 14. TeKaTe Festa dodala itekako dobrodošao kamenčić društvene angažiranosti i dokumentarističkog bilježenja stvarnosti i svijeta u kojem živimo.
/ mladen bićanić /

PRIČE I TRAČEVI IZ NOGOMETNE SVLAČIONICE – Pozorišna kritika Mladena Bićanića “Nećeš razbojniče”

/0 Comments/in /by

Pretposljednje večeri 14. TeKaTe Festa u Tuzli izvedena komedija „ Nećeš, razbojniče“ madjarskog pisca Zoltana Egressy-ja u režiji Dražena Ferenčine i koprodukciji Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca

PRIČE I TRAČEVI IZ NOGOMETNE SVLAČIONICE

Zoltan Egressy : „ Nećeš, razbojniče „ Režija : Dražen Ferenčina Igraju : Vladimir Andrić, Goran Koši i Mladen Kovačić Koprodukcija Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca Hrvatska

Zoltan Egressy ( Budimpešta 1967 ) madjarski je pjesnik, pisac i dramatičar, ujedno i prevoditelj, a nastupao je i kao pjevač u jednom underground bendu. Od 1995-te godine piše kazališne i radio – drame, kao i scenarije, komad što smo ga vidjeli u okviru Dana akademskog teatra praizveden je u Jozsef – Katona teatru u Budimpešti, gdje je postao prava hit – predstava. U hrvatskoj verziji promjenjen je originalni naziv „ Krumpir i blitva“ u „ Nećeš, razbojniče“ – kao neizbježna asocijacija na poznatu poštapalicu Zdravka Mamića, neokrunjenog ali zato ništa manje neodirljivog „ kralja nogometa“ u Hrvatskoj, pa je prava šteta da i predstava nije više krenula tim tokom raskrinkavanja i razgolićenja te velike hrvatske laži kroz satiričku žaoku i komediografski obrat u kazališnoj obradi svega onoga što se dogadja na nogometnim terenima i u svlačionicama. No, u tu „ močvaru „ valjalo bi zagaziti i mnogima drugima i prije negoli kazalištu, pa je i pristup Dražena Ferenčina tom Egressy-jevom tekstu, u predstavi nastaloj koprodukcijom dva teatra : Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca, ostao uglavnom u okvirima zadanim samim dramskim predloškom.

Mjesto radnje nogometna je svlačionica, točnije svlačionica za suce, glavnog i pomoćnih, oni su i jedina tri lica u drami, njihovi životi i medjuodnosi ono su što čini srž i temu komada. Egressy piše pitko, jasno i razgovijetno, ne može mu se odreći humoristična nota i komički ton, sve ono što pratimo na pozornici neizbježno nas može podsjetiti na dobru novinsku humoresku, uspjelu kozeriju tipa vrckavih, ponekada itekako ubojitih i raskrinkavajućih napisa Ante Tomića. Dražen Ferenčina na tragu je takvog iščitavanja ovog teksta, prikloniće se radije vodviljsko – kabaretskom modelu igre i u takvom proigravanju tema i motiva protiče i predstava. A nju vode, naravno, glumci, od njih ovisi intenzitet i mjera zabave koja nam se nudi, oni su ti na kojima predstava počiva. Oni su tri luzera, gubitnika, svatko na svoj način : glavni sudac Želimir, igra ga vrlo pogodjeno, na granici karikature ali sa mjerom i obzirom, Vladimir Andrić, mamin sin u grču dostizanja životnog cilja da postane sudac Fife. Dva pomoćna suca, Mladen Kovačić, kao nesretno zaljubljeni pjesnik sklon čašici više i Goran Koši, mali spletkar i intrigant, kome ništa ne polazi za rukom, skladno upotpunjuju portret te male grupe ljudi u jednoj mikro sredini koja nam, ponekada, može reći mnogo više i o nama samima i o svijetu u kojem jesmo, mnogo više nego što bismo to u prvi mah pomislili. Kao što to možemo spoznati kroz jednu od blistavih replika u komadu : „ Dobar sudac ti je ko lijepi jednorog – svi pričaju o njemu, a nitko ga nije vidio! „
/ mladen bićanić /

 

XIV TKT Fest -“Eva nije Adam”

/in /by

Posljednja predstava na ovogodišnjem 14.TKT Festu, koju će publika moći pogledati dolazi iz produkcije Gradskog kazališta “Jozo Ivakić” iz Vinkovaca, riječ je o predstavi “Eva nije Adam”. Ujedno će ovom predstavom biti završen TKT Fest, na kojem je ove godine izvedeno devet predstava.

EVA NIJE ADAM

„Eva nije Adam” osječke spisateljice Lydie Scheuermann Hodak je predstava u režiji Ivana Kristijana Majetića.
Predstava se bavi odnosom tri mlade moderne osobe, te problemima koji muče gay parove, ali i sve druge. Helena i Onyx su djevojke u višegodišnjoj ljubavno-intimnoj vezi. Heleni, koja ima uspješnu manekensku karijeru i želi dijete u njihovoj ljubavi nedostaje uloga majke. Onyx, direktorica banke, razmišlja drugačije i ne želi ulaziti u ilegalne klinike i baviti se nerazriješenim okolnostima umjetne oplodnje, a želi sačuvati vezu s Helenom. Njihov cimer,

Nedjelja, 03.04.2015. u 19,30 sati u Teataru kabare Tuzla,
Komedija: “EVA NIJE ADAM“, autor: Lydija Scheuermann Hodak, režija: Ivan Kristijan Maić,
Produkcija: Gradsko kazalište „Jozo Ivakić“, Vinkovci,
Igraju: Katarina Baban, Sanja Drakulić, Vladimir Andrić.

Informacije i rezervacije na broj telefona 035/264-733

Hronika sedmog dana 14. TKT Festa – “Nećeš razbojniče”

/in /by

NEĆEŠ RAZBOJNIČE

Radnja „Krumpira i blitve“, drame koja u virovitičko-vinkovačkoj veseloj verziji prigodno nosi ime nadahnuto svima nam dobro poznatom mamićevskom poštapalicom, vrlo je jednostavna: dva luzera pokušat će uzurpirati planove svog uspješnijeg kolege, što iz zavisti, što zbog cilja preotimanja voljene žene. Tekst je pisan u komičkom tonu te sugerira predstavu kojoj će jedan od glavnih dometa biti upravo da svoje gledatelje urnebesno zabavi. Zajedničkom suigrom, trojica glumaca oživljavaju ove komplicirane odnose lažnog prijateljstva i istovremenog rivalstva, uz zaplet i intrigu.

ŠTO SE ZBILO JEDNOG SUNČANOG NEDJELJNOG POSLIJEPODNEVA NA KLUPI U PARKU ? – Pozorišna kritika Mladena Bićanića “ZOO PRIČA”

/0 Comments/in /by

Šeste večeri 14. TeKaTe Festa u Tuzli izveden pozorišni komad američkog dramatičara Edwarda Albeeja „ Zoološka priča“ u izvedbi i režiji Damira Altumbabića i Irfana Kasumovića

ŠTO SE ZBILO JEDNOG SUNČANOG NEDJELJNOG POSLIJEPODNEVA NA KLUPI U PARKU ?

Edward Albee : „ Zoološka priča „ Režija : Damir Altumbabić i Irfan Kasumović Igraju : Irfan Kasumović i Damir Altumbabić Scenografija i maska : Maja Hrvanović Izbor muzike : Damir Altumbabić Produkcija : Akademija dramskih umjetnosti u Tuzli i Teatar Kabare Tuzla Premijera : juli 2015. godine

„ Jedino što čovjek može tražiti za sebe jeste da mu dopuste da živi mirno medju svojim svijetom.“ Rečenica je to što će je izgovoriti jedan od junaka romana „ Svjetlost u kolovozu „ velikog američkog romansijera Williama Faulknera / 1897 – 1962 /, laureata Nobelove nagrade za književnost iz 1949.-te godine, rečenica koja bi se mogla pripisati i životnom stavu barem jednog od junaka drame „ Zoološka priča“, kojemu se upravo dogadja ono što najmanje želi – izgon iz svog sredjenog, mirnog i dobro situiranog gradjanskog okruženja i suočenje sa svijetom koji odjednom počinje ličiti na zvjerinjak. Jednog sunčanog, nedjeljnog poslijepodneva on će biti uznemiren od nepoznatog muškarca na svojoj klupi u parku, na svom teritoriju koji tako ljubomorno čuva i njeguje, brani i skriva se u njemu, čak će ga se pokušati itjerati iz tog njegovog zabrana i skrovišta, što će završiti sa tragičnim posljedicama po uzurpatora. Edward Albee / Virginia 1928 /, američki poznati i u svijetu teatra nedvojbeno već kultni dramatičar, dobitnik nekoliko Pulitzera i Tony-a, autor slavnog pozorišnog komada „ Tko se boji Virginije Woolf? „ Zoološku priču piše 1958. godine na tragu još svježih iskustava i upliva teatra avangarde i apsurda i dramskih pisaca poput Samuela Becketta, Eugena Ionesca ili Jeana Geneta, i u njoj, jasnim i čvrstim kazališnim rukopisom ispisuje, mirno, postupno i uz gotovo neprimjetnu gradaciju nasilja i agresivnosti, naličje „ američkog sna“ ali i mnogo širu, rasprostranjeniju, gotovo posvuda prisutnu nemoć, strah i samoću čovjeka otudjenog u društvu koje sve manje razumije.

Damir Altumbabić, uz Irfana Kasumovića performer i redatelj komada, ne skriva svoje oduševljenje autorom i komadom i ovako ga tumači: „ Komad je zapravo metafora, svijet je taj zoološki vrt, svijet koji možemo da vidimo, te lavove, o kojima govori Džeri, možemo da vidimo sve te mačke i papagaje o kojima govori Piter. Mi smo, zapravo, te životinje, svaki čovjek je životinja, svaki čovjek ima taj nagon, što je još Freud definisao, taj ID, taj nagonski dio, i zapravo trebaju da se odredjene, date okolnosti dese, da bi taj nagonski dio izišao iz nas i da bi čovjek postao životinja – zvijer. Albeee je meni danas puno, puno aktuelniji nego kada je nastajao taj tekst. Zato što je danas ta otudjenost toliko prisutna, ljudi su toliko oamljeni, oni su svedeni da budu robovi tehnike, tehnologije. Ljudi više ne žive živote, osudjeni su na smrt svojim rodjenjem jer su odredjeni tim odsustvom komunikacije i tom tehnologijom koja od njih stvara robove. Zato i mislim da je Albeee, u neku ruku, pisac – vizionar, koji je prepoznao neke ideje, neke ključne probleme u društvu i on zaista jeste neka vrsta proročkog pisca…“

Taj glas opominjućeg koji uznemirava, upozorava i napada naše uvriježene vrijednosti, naš pojam morala, sustav odnosa u društvu, klasne podjele i razlike, našu netrpeljivost i odbojnost prema svemu što je Drugačije i Različito, sve ono što nam priječi da učinimo taj odsudni i tako potreban korak prema Drugome, Albee sažima i fokusira u kratkom monologu koji Džeri izgovara negdje u četrdesetoj minuti predstave: „ Svaka ličnost mora da uspostavi odnos prema nečemu – prema zapušaču, prema krevetu, prema ogledalu, a to je isuviše teško. Svaka ličnost mora da opšti sa krevetom, sa zapušačem, sa ogledalom, sa pramičkom dima, sa uličnim uglom – sa gadjenjem, sa pljuvanjem što zgodne mlade dame nisu zgodne male dame, sa zadovoljavanjem što si živ, sa, sa, jednog dana sa Bogom – koji je kako sam čuo prije izvjesnog vremena, digao ruke od svega… i jednoga dana sa ljudima, idejom, koncepcijom…“ To da se, konačno i nepobitno, moramo suočiti sa onime što nas okružuje, da moramo, kako Albee kaže: „ doznati posljedice naših postupaka“ u samoj je srži ovog dramskoga teksta ali i poetike i smisla dramskog narativa Edwarda Albee-a, tome će se on stalno vraćati, to će briljantno poentirati u drami „ Ko se boji Virginije Woolf? „ iz 1962., to je njegov kazališni credo, u tome je za njega smisao i bit postojanja pozorišta.

„ Zoološka priča „ mladih autora Damira Altumbabića i Irfana Kasumovića slijedi, u najboljim trenucima, taj naboj i snagu komada, ona je glumački izbrušena koliko su to okolnosti dozvoljavale obzirom da se, nažalost, komad ne igra često, ona je čvrsta u ideji i jasna u zamisli. U svakom slučaju to je jedan dobrodošao Edward Albee u programu Dana akademskog teatra u Tuzli, stari majstor dramskog pisma i kazališne umjetnosti koji itekako, pogotovu danas, zna i ima što reći o svijetu koji nas okružuje. U svijetu, kako kaže Albee, bez Boga, u svijetu koji nastanjuju životinje, ne ljudi.
/ mladen bićanić /