“Razred” Svijet u ključu šokantnog – pozorišna kritika Vojislava Vujanovića

vojislav2112111Počinje iznenađujuće: u prostor scene nahrupi grupa mladih ljudi – sedam djevojaka i četiri mladića. Poneseni mladalačkom energijom, oni započinju ritual svoje stvaralačke neobuzdanosti. Glasovi, izgovarani u snažnom krešedu, formuliraju govorni sloj predstave gotovo istovremeno. Ritual pojačavaju uzdignutim rukama, mizanscen postaje vrtložan, spleten, zaglušan. To su učenici nekog razreda koji očekivaju profesora i koriste njegovo odsustvo da se do kraja raspojasaju i u tom metežu počinje da dolazi do međusobnog sukobljavanja. Glavna dramska tenzija nastaje kada se jedna od akterki pokuša distancirati od ostalih, razjaruje grupu i oni postaju razuzdaniji, ustremljuju se na nju. U početku se moglo očekivati da ta njihova dinamičnost predstavlja ekspoziciju iza koje bi trebalo početi scensko odvijanje radnje. Međutim, kad se njihova «igra» produžila, onda se moglo shvatiti da njihov mladalački zanos, gejziri razbuktalosti, zapravo, i jeste predmet igre. Igri je dat naziv «Razred» i to nas je, iznenada, podsjetilo na predstavu koju nam je, prije koju deceniju, predstavio kod nas čoveni poljski pozorišni reditelj Kantor. Međutim, dok je Kantorov razred bio ispunjen lutkama ili mumijama, ovaj «Razred» nudio je nezaustavljivu igru neiscrpljivih mladalačkih energija. U tim slapovima energije bilo je i izvjesnih neobuzdanih izliva, kao što je, recimo, šutiranje po sceni flaša sa vodom.
Dolaskom profesora, samo se za trenutak zaustavlja uspostavljena dinamika, pokoravajući se zanimljivim gestama njegovim koji rukama signira snagu sveopćeg dinamizma. Ali, uskoro, mladi ljudi se vraćaju svome mladalačkom dinamizmu, uskaču u profesorove riječi ili ga zaglušuju pa on, u jednom trenutku, napušta scenu. Oni to koriste pa mu u stolicu naspu vode. On sjedne u okvašenu stolicu i ostaje mu na turu velika pjega. Predavanja se očituju u isprekidanim profesorovim rečenicama. Učenici i učenice se obilato koriste lascivnim vokabularom da bi time pojačali i onako zaglušan dinamizam.
Začudo, u predstavi, tako koncipiranoj, dijalozi teku bez zastoja, gotovo se ne razaznaju dijelovi dijaloga koji su napisani od onih koji se improviziraju. Svaka fraza je čisto intonirana i data kao šlagvort sljedećem akteru koji ima svoju jasno preciziranu i dramski određenu repliku sa svojim akcenatskim cjelinama, svojim parabolama, sa svojim unutarnjim tokom i sadržajem koji je trebalo plasirati u tom sveopćem govornoj kakofoniji. I ne samo to, svaka replika ima jasno iznijansiranu jezičku kulturu, oslobođenu i one kolokvijalne melodike prostora iz kojega dolaze.
Onda dolazi lom. Profesor, koliko se moglo razabrati, pokušava da obradi školsku jedinicu o fizičkom teatru i za demonstratora uzima učenicu koja se, inače, distancirala od igre ostalih aktera. On je povija i privlači sebi sugerirajući određen erotski čin i učenica, kad to osjeti, izmiče se što u profesoru izaziva revolt. Poslije nekoliko neuspješnih pokušaja demonstracije, profesor počinje šamarati učenicu dok i ona njemu ne uzvrati. U bijesu, profesor je obori i, izvede scenski čin obljube pred učenicima. Konsternirani tim postupkom, učenici se stušte na profesora i uguše ga.
Da li je to predstava začudnosti, šokantna kako smo je nazvali ili «želi» da kaže nešto na što su akteri odlučili da ovako koncipiraju svoju predstavu, da govore o odsustvu svih regulativa u čijem bi se opsegu trebalo odvijati proces razumijevanja svijeta kojim smo okruženi? Oni, upravo tu, iskazuju svoju volterovsku nepomirljivost sa svim što se predstavlja u njihovoj izopačenosti. To je reski govor koji se širi sa scene i opsjenjuje one koji očituju svoju nazočnost tome činu. U svakom slučaju, ovaj teatar svoju snagu zasniva na drugim prerogativima, na istinskim postulatima fizičkog teatra koji je, svom snagom vladao našim scenama nekoliko decenija ranije čiji nosilac je bio nekadašnji Living theatar. U njegovom obnavljanju doživljavamo ono što bismo nazvali novinom.

Vojislav Vujanović

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *