“Pukotina” Usud žene na sceni – pozorišna kritika Vojislava Vujanovića

vojislav2112111Ansambl Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice gostovao je na 13. festivalu  teatra «Kabare» iz Tuzle i predstavili se sa predstavom «Pukotina».

To je, zapravo, neka vrsta kompendija, načinjenog od kratkih pripovijednih cjelina zagrebačke autorice Ivane Simić Bodrožić. Iz njene knjige «100% pamuk». Rad na prispodobljavanju tih proznih cjelina obavila je rediteljka Lajla Kaikčija i za svoj predložak iskoristila je pet storija: Pukotina, Ruka, Vilinska kosa, Curice i 100% pamuk. Ono što je rediteljku Kaikčiju privuklo ovim storijama jeste – tematski sloj. A on se zove: žena. Žena u porodičnom krugu, žena roditeljica, žena vezana za ginekološke pretrage, žena preokupirana brižljivošću oko ostarjelih roditelja,žena u njenom istinskom svakodnevlju, u situacijama «malih» životnih očitovanja, ali, kada se saberu u jednu cjelinu, ostaje jedne potresna istina da je – život potrošen!

Lajla Kaikčija se prihvatila i scenske realizacije sopstvenog predloška.

Lajla Kaikčija je rediteljka izgrađenog scenskog manira, bogate invencije koja joj omogućuje da i za najkomplikovanije situacije pronađe zahvlano scensko rješenje. I, ono što, možda nije najbitnije, ali je dragocjeno za ovu rediteljku: ona ima vrlo istančan senzus za ono poetsko kojim oblagorođuje svako svoje rješenje, a to poetsko je duboko prožeto onim moralnim faktorom koji postaje i idejna osnova same predstave. Etičko i poetsko se u njenim rediteljskim postavkama toliko saživljava da ih je gotovo i nemoguće odvajati. Uz to, ona insistira na tim komponentama da bi ih učinila konstituentama svoga poetičkog sustava, oni se izgrađuju u njen rediteljski rad spontano, kao dio duhovne suštine njenog bića, koja ju je i opredijelila da, za svoj životni poziv, odabere upravo rediteljstvo u teatru. U nekim svojim rediteljskim postavkama, u razrješavanju kompliciranih scena ona je uspjela naći istinsku scensku mjeru. I zna uspostaviti hijerarhijski odnos u konstruiranju fabulativnog toka, i, zahvaljujući tome, razvijate unutarnje i značenjske i poetske amplitude.

Međutim, u predstavi «Pukotina», rediteljka je bila veoma moćno opsjednuta tematskim slojem što su joj nudile pripovijedne storije Ivane Simić Bodrožić. A to je, kako smo već rekli – žena. Kako je reći na sceni, unijeti u temu dovoljno scenske fikcionalnosti da bi se dosegla ravan umjetničkog govora, a, istovremeno kazatu usudnost žene u njenoj elementarnosti? I odličila je: svojoj tematskoj preokupaciji podrediti scenska razigravanja, traženje metafora i obrta, građenje vizualnog spektakla, one scenske začaranosti u kojoj bi se tema rastvorila u vizualne dragosti, u kojoj bi životna elementarnost postala scenski spektakl iz kojega bi bila uklonjana upravo ona životna elementarnost koju smo i nazvali usudom žene. Usud žene i jeste tematski sloj kojem je svoju rediteljsku stvaralačku magiju podredila govoru bez scenskog rafinmana. Ona je na scenu izvela pet žena, pet životnih iskušenja, i – pustila ih da govore. I one govore. U tom njihovom govoru miješaju se i tonovi potresnosti, ali i tonovi koji su imali u sebi i nečega grotesknog koje je moglo izazvati i smijeh u gledalištu. U taj svoj govor su ponekad unosili i elemente vlastite proživljenosti čime je uvjeravala gledalište da  tema nije dozivana ko zna otkuda, već iz vlastitog trenutka u kojem su se mogli prepoznavati i mnogi gledatelji/ gledateljke. I, da bi «svojoj» priči dala siguran temelj autentičnosti, jedan dio scene je segmentirala i ogradila ga prozirnim paravanom iz kojega su se žene razgolićavale pokazujući siluete svoga tijela. Moglo bi se reći da je rediteljka posegnula za elementom teatra sjenki, mada je to jedno od inventivnih scenskih rješenja koje je Lajla Kaikčija dosegnula i u ovako skučenoj scenskoj realizaciji.

Najzad: glumice su govorile svojim uobičajenim tonalitetom, ali, u pojedinim trenucima, u taj svoj tonalitet su unosile i emocije koje su ih obujmljivale, unosili, ponekad, i nečega kozerskog pa i iskošenog ironijskog ili samoironijskog govornog spektra.

 Vojislav Vujanović

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *