XVIII TKT ON LINE FEST 20-20: DIGITALNI BALANS ZIJAHA SOKOLOVIĆ

XVIII TKT FEST ON LINE 20-20: DIGITALNI  BALANS  ZIJAHA SOKOLOVIĆA NA TKT-OVSKOJ PLATFORMI

Poslednjeg dana XVIII ON LINE TKT FEST-A 20-20 je prezentacija pozorišno dokumentarne izložbe „Digitalni balans Zijaha Sokolovića na TKT-ovskoj platformi“. Izložba počinje u 19 30 i biće realizirana na web i facebook stranici Teatra kabare Tuzla. Autor izložbe je Srđan Vukadinović, sa saradnicima: Emirom Hukićem, Unom Isić, Amnom Jahić, Avdom Smajićem, Edom Memićem i Jakubom Halilovićem.

Stalni učesnik TK-festa Zijah Sokolović, pored monodrama, uloga u televizijskim serijama i igranim filmovima Zijah Sokolović nastupao je u sarajevskom Kamernom teatru 55 osamdesetih godina XX vijeka. Posljednjih dvadesetak godina (od 1992) Sokolović živi, glumi i režira u Austriji i Sloveniji. Direktor je dječijeg pozorišta Theaterland u Salzburgu, profesor na katedri za glumu Bruckner Konservatoriuma u Linzu, umjetnički direktor pozorišnog festivala Dežela gledališća u Ljubljani i umjetnički vođa projekta Dramatično društvo.

Tekst “Glumac je, glumac je” Zijaha Sokolovića preveden je na nekoliko jezika i igrana je u dvadesetak zemalja u svijetu.

Teatar kabare Tuzla je osnovan na Svjetski dan pozorišta te je ove godine proslavio svoje punoljetstvo u virtuelnosti – protiv panike i straha. Nizom dokumentarnih izložbi, pozorišnog karaktera, u periodu od 27.03-02.04. davao je podršku ljudima u izolaciji, svjesni da jačanjem duha možemo lakše prebroditi novonastalu krizu uzrokovanu pojavom pandemije. Planirani programski pozorišni sadržaj ovogodišnjeg XVIII TKT FEST-a svoju realizaciju na festivalskoj sceni u punom kapacitetu će doživjeti vrlo brzo, po prestanku okolnosti koje su dovele do njegovog odgađanja.

Digitalni projekat On-line TKT-fest 20-20 realizirala je programska i producentska ekipa: Vlado Kerošević, Srđan Vukadinović, Ivana Milosavljević, Damir Altumbabić, Zoran Pavljašević, Emir Hukić, Avdo Smajić, Edin Memić i Jakub Halilović.

XVIII TKT ON LINE FEST 20-20: VIRTUELNI SVIJET MEŠE SELIMOVIĆA NA SCENI TKT-FESTA

XVIII TKT ON LINE FEST 20-20: VIRTUELNI SVIJET MEŠE SELIMOVIĆA NA SCENI TKT-FESTA

Pozorišno dokumentarna izložba „Virtuelni svijet Meše Selimovića na scenama TKT-festa“ biće večeras prikazana na web i facebook stranici Teatra kabare Tuzla s početkom u 19 30 sati. Ova izložba tretira pozorišne postavke ovog velikog romanopisca na scenama teatara koji su učestvovali na Festivalu koji organizuje Teatar Kabare. Autor izložbe je Srđan Vukadinović, sa saradnicima: Emirom Hukićem, Damirom Pirićem, Avdom Smajićem, Amarom Mehmedinovićem, Edom Memićem i Jakubom Halilovićem.

Pored festivalskih postacvki, na sceni tuzlanskog Teatra Kabare premijerno su izvedena dva djela Meše Selimovića, klasika južnoslovenske književnosti, i to: „Derviš i smrt“ u sezoni 2001/2002 i „Tvrđava“ u sezoni 2007/2008. Ova druga predstava prikazana je i na  6. TKT Festu, 2008. godine.

 

 

XVIII TKT ON LINE FEST 20-20: VIRTUELNO TKT-FESTOVSKO RAZDRMAVANJE S DUŠANOM KOVAČEVIĆEM

XVIII TKT ON LINE FEST 20-20: VIRTUELNO TKT-FESTOVSKO RAZDRMAVANJE S DUŠANOM  KOVAČEVIĆEM

Pozorišno dokumentarna izložba „Virtuelno TKT-festovsko razdrmavanje sa Dušanom Kovačevićem“ biće večeras prikazana na web i facebook stranici Teatra kabare Tuzla s početkom u 19 30 sati. Ova izložba obrađuje festivalsku dimenziju djela ovog najznačajnijeg živog komediografa južnoslovenskog prostora. Autor izložbe je Srđan Vukadinović, sa saradnicima: Emirom Hukićem, Unom Isić, Avdom Smajićem, Edom Memićem i Jakubom Halilovićem.

Raznolik je i sadržajno širok angažman Dušana Kovačevića u scenskim djelatnostima. Prisustvo Dušana Kovačevića u južnoslovenskom teatarskom sistemu se određuje kao angažman najvećeg dramskog pisca – živog klasika. Međutim, nije značajan njegov opus samo u teatarskoj umjetnosti, već i u najmanje još dva vida umjetničkog ispoljavanja, i to onom u filmskom, odnosno televizijskom prostoru. Scenski opus Dušana Kovačevića na jednoj strani obuhvata  spisateljsko djelo dramskog pisca, kao i filmskog i televizijskog scenariste. Na drugoj je njegov rediteljski angažman u pozorišnim predstavama i filmovima za koje je on autor tekstualne potke. I na trećoj strani je njegov angažman kao pozorišnog producenta budući da je osnivač i direktor jednog od najprestižnijih južnoslovenskih kazališta – Zvezdara teatra iz Beograda.

XVIII TKT ONLINE FEST 20-20: FESTIVALSKE  VIRTUELNE  VREDNOTE I IVO ANDRIĆ

XVIII TKT ONLINE FEST 20-20: FESTIVALSKE  VIRTUELNE  VREDNOTE I IVO ANDRIĆ

Pozorišno dokumentarna izložba „Festivalske virtuelne vrednote i Ivo Andrić“ biće prikazana večeras s početkom u 19 30 sati na web i facebook stranici Teatra kabare Tuzla. Bavi se inscenacijama ovog nobelovca na južnoslovenskim teatarskim scenama. Autor izložbe je Srđan Vukadinović, sa saradnicima: Emirom Hukićem, Damirom Pirićem, Avdom Smajićem, Amarom Mehmedinovićem, Edom Memićem i Jakubom Halilovićem.

Prilagođavanje djela velikog autora ili adaptacija velikih romana za scensku pozornicu i inscenaciju je umjetnički i stvaralački postupak koji sobom nosi višestruke zamke. Dileme se uvijek javljaju u konačnici da li literarna potka nadvisuje kazališnu adaptaciju ili je scensko prikazanje uspjelo da odgovori zahtjevima i izazovnostima veličine i grandioznosti proznog štiva. Opasnost po uspješnu adaptaciju je veća ako je riječ o djelu koje je svevremeno i univerzalno. Tim više ako se radi o djelu koje je nadvisilo prostore ambijenta u kome je nastalo i u kome se prilagođava za daske koje život znače. Djelo autora ovjenčanog Nobelovom nagradom, kada se prilagođava scenskim zahtjevima i kada njegove misli sa scene izgovaraju dramski protagonisti, je  kulturološki dogadjaj cjelokupnog ambijenta u kome se izvodi. Takav je slučaj i sa inscenacijama djela Ive Andrića koje su izvedene na južnoslovenskim pozornicama.

Kazališna dimenzija djela Ive Andrića pokazuje da sva njegova djela koja se insceniraju nisu za jednokratnu kazališnu upotrebu. U kazališnoj praksi  južnoslovenskog prostora rijetko se dešava, uz neke poznate iznimke, da odredjeno djelo na sceni ima teatarski život koji traje godinama i sezonama, i čije se izvođenje iskazuje sa više od stotinu repriza. A djela Ive Andrića već u startu plediraju na višestrukost izvođenja.  Kao i sva velika djela, tako i Andrićeva djela koja su kazališno uobličena  svoju scensku transopziciju  doživljavaju kao rezultat  dugogodišnjih traganja u pronalaženju ključa za scensko  čitanje velikog pisca na jedan izražajno drugačiji način.

XVIII TKT ONLINE FEST 20-20: VIRTUELNI HUMOR NA SCENI T K T – FESTA

XVIII TKT ON LINE FEST 20-20: VIRTUELNI  HUMOR NA SCENI TKT FESTA

           On-line pozorišno dokumentarna izložba “Virtuelni humor na sceni TKT-festa”, čiji je autor Srđan Vukadinović sa saradnicima: Emirom Hukićem, Damirom Pirićem, Mariom Lukićem, Avdom Smajićem, Amarom Mehmedinovićem, Edom Memićem i Jakubom Halilovićem, posvećena je izvedbama komedije na TKT-festu i biće prikazana večeras s početkom u 19 30 na online platformama web i facebook stranice Teatra kabare Tuzla.

Razlog zbog čega govoriti o komediji na nekim kazališnim scenama, u ovom slučaju festivalskim, onim TKT-festovskim, pored nastojanja da se bude aktuelan i da se kroz humor progovori o bolesnom tkivu društva je i to što je četrnaeste godine trećeg milenijuma 15o godina od rođenja Branislava Nušića, neprevaziđenog autora mnogih rado gledanih komedija i značajnog teatarskog poslenika u širem smislu od onog samo spisateljskog. Rođen 1864.godine u Beogradu, pod pravim imenom Alkibijad Nuša, ovaj komediograf čini jednu od temeljnih vertikala više od pet vjekova trajuće južnoslovenske komediografije uz Marina Držića, Jovana Steriju Popovića i «živog Nušića» – Dušana Kovačevića.

Mnogo odjeka u redovima teatarske publike i danas nalaze djela Branislava Nušića tog neponovljivog majstora komediografskog žanra. Njegovo obimno komediografsko djelo nosi u sebi bezbrojna značenja. Zasnovana na verbalnoj komici Nušićeva komediografija posjeduje životnost, efektan i živ jezik kao i scensku dinamiku, bitne faktore aktuelnosti i vitalnosti u vremenu. Nišić je i sam uočavao, kako su to isticali neki njegovi kritičari, da  nema «dubinu jednog satiričara», i da u komediji pribjegava njenoj lakšoj vrsti, komediji naravi, izbjegavajući da zađe u komediju karaktera. A s druge strane Nušić će ukazati na razlike između humora i satire i upozoravaće da postoji samo jedan pravi humor, i to onaj koji «izazivajući smijeh na usnama ublažava surovosti života».

Upravo to je nešto što treba savremenom čovjeku južnoslovenskog prostora. Teme kojima se bavio Nušić i one koje su bile dio ovog žanra na festivalskoj sceni proteklih 11 TKT – festova se tiču svakog pojedinca. Ništa se tu nije promijenilo u odnosu na period više od vijeka kada je Nušić stvarao svoja djela. Ono što se dešava današnjem čovjeku južnoslovenskog ambijenta dešavalo se i u Nušićevo vrijeme mnogo i mnogo puta, mnogim drugim ljudima koji nisu bili naši savremenici.

Komedije koje su viđene na sceni TKT festa su svoje inspirativne motive i momente nalazile u glupostima junaka konkretne političke svakodnevnice. Sve što su političari priređivali, a što su generalno kontroverze, nelogičnosti, gluposti, ludosti i još mnogo toga što su svakodnevno priređivali je bilo veoma inspirativno za pisce komediografe. Nije bitno jesu li ti pisci dolazili iz južnoslovenskog ambijenta ili nekog drugog. Gotovo iste situacije, samo sa malo različitijom aromom, su obrađivali na humorističan način. da kroz komediografski žanr razveseli i nasmije.

XVIII TKT ON LINE FEST 20-20: ”Glumac, reditelj, producent, profesor- na sceni i van nje”

                                 ON-LINE PREDSTAVLJANJE MONOGRAFIJE

       „GLUMAC, REDITELJ, PRODUCENT, PROFESOR – NA SCENI I VAN NJE“

                                 autora Srđana Vukadinovića i Jakova Amidžića

Večeras s početkom u 19 30 na online platformi web i facebook stranice Teatra kabare Tuzla biće prikazana dokumentarno-pozorišna izložba u cilju predstavljanja monografije „Glumac, reditelj, producent, profesor – na sceni i van nje“, autora Srđana Vukadinovića i Jakova Amidžića, koja je izašla krajem 2019.godine, i posvećena je Vladi Keroševiću osnivaču Teatra Kabare Tuzla i TKT-festa.

Glumac, reditelj i producent  Vlado Kerošević, inače redovni  professor Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli, već četiri decenije kazališno djela i traje na pozornicama širom regiona. Ostvario je Vlado Kerošević značajan broj uloga i u filmskim i televizijskim projektima. Glumu je diplomirao  1978. godine, na odsijeku za glumu, Fakultetu dramskih umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Beogradu u klasi profesora Miroslava Dedića. Jednu godinu nakon studija radi kao glumac u dječijem pozorištu «Boško Buha» u Beogradu.

Od 1979. do 1995. godine u stalnom je angažmanu u Narodnom pozorištu Tuzla. Punih šesnaest godina je istaknuti član i prvak dramskog ansambla tuzlanskog Narodnog pozorišta. U tom periodu napravio je veoma značajna umjetničkla ostvarenja vezana za prvu fazu razvoja njegove glumačke, umjetničke ličnosti. Odigrao je preko 75 premijernih projekata i preko 2.500 repriznih izvođenja tih projekata. Izrežirao je 20 predstava radeći kao stručno-umjetnički saradnik na projektima dramskog studija Narodnog pozorišta Tuzla, kao i ostalih pozorišnih odgojno obrazovnih studija.

Od 1986 do 1993. godine, pored glumačkog angažmana, obavlja dužnost Umjetničkog rukovodioca Narodnog pozorišta Tuzla, utemeljuje i osniva dječiju scenu Narodnog pozorišta Tuzla, kao i «Reviju jugoslovenskih pozorišta». Priprema i upućuje na studij Glume na Akademiju scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu veliki broj mladih i talentiranih polaznika Dramskog studija Narodnog pozorišta Tuzla. Neki od njih su danas profesori Akademje dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli. Od 1995. do 1998. profesionalno se angažuje u Njemačkoj gdje, u saradnji sa izdavačkom kućom «Bosanska riječ», osniva putujući teatar za djecu i odrasle «Roda» te priprema 4 premijerna projekta i izvodi preko 250 repriza za izbjegličku populaciju svih uzrasta iz BiH.

Po povratku u Tuzlu, od decembra 1998.godine, od osnivanja Akademije dramskih umjetnosti, radi prvo kao stručnjak iz prakse, zatim kao asistent, a potom  docent, vanredni i redovni profesor.

Od 2004 do 2017. godine  Vlado Kerošević  je obnašao  dužnost  Dekana Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli.

Istovremeno, sve ovo vrijeme, radi i kao glumac, reditelj, dramaturg, producent, umjetnički voditelj i menadžer u vanakademskim oblicima umjetnikog angažmana. Tako, 27.03.2002.godine osniva Teatar Kabare Tuzla, kao novo, alternativno, eksperimentalno pozorište u gradu Tuzli, Tuzlanskom kantonu i BiH. U tom pozorištu angažuje uglavnom mlade ljude, diplomirane glumce, saradnike-asistente i studente Akademije dramski umjetnosti Univerziteta u Tuzli.

U periodu od 1998 do 2020. godine, kao glumac, reditelj, umjetnički voditelj, producent i pedagog Vlado Kerošević bilježi izuzetno značajan angažman u više od osamdeset raznih teatarskih, filmskih, radio i televizijskih projekata. U pomenutom razdoblju intenzivnije režira, tako da potpisuje kao reditelj 18 teatarskih projekata.

Autorski i producentski osmišljva 3 značajna teatarska, akademska festivala; Internacionalni Workshop „Festival uličnog teatra“, „TKT-Fest-Dani akademskog teatra“, Teatar kabarea Tuzla“ i „Susreti Akademija“ na Susretima pozorišta BiH u Brčkom.

Svjetski dan pozorišta / Shahid Nadeem

Slijedi cjelokupna ovogodišnja poruka povodom obilježavanja Svjetskog dana pozorišta 2020.

  1. mart – Svjetski dan teatra

Poruka

Shahid NADEEM, dramaturg

Pakistan

Tetar kao Svetište

Ogromna mi je čast napisati Poruku za Svjetski dan teatra 2020. Ono što izaziva osjećaj velike počasti, a u isto vrijeme i uzbuđenja je činjenica da je pakistanski teatar i sam Pakistan, prepoznat od strane ITI-a (Međunarodnog pozorišnog instituta), najuticajnijeg i najreprezentativnijeg svjetskog teatarskog tijela na svijetu. Ovo priznanje i čast također pripada i Madeaha Gauhar (1), pozorišnoj ikoni i osnivačici Ajoka teatra (2), također mojoj životnoj saputnici, koja je preminula prije dvije godine. Ajoka zajednica je prošla dug, težak put, doslovno od ulice do teatra. Ali to je priča mnogih teatarskih skupina, siguran sam. Nikada ne ide „kao podmazano“. Borba nikad ne prestaje.

Dolazim iz većinski muslimanske države, koja je preživjela nekoliko vojnih diktatura, strahovite napade vjerskih ekstremista i tri rata sa susjednom Indijom, s kojom dijelimo hiljade godina povijesti i kulturnog naslijeđa. Čak i danas još uvijek živimo u strahu od rata sa susjedom „blizancem“, koji bi se mogao oteti kontroli, čak i nuklearnog rata, jer obe zemlje sada posjeduju nuklearno oružje.

Ponekad kažemo u šali: „loša vremena su odlično vrijeme za teata“. Tada ne nedostaje izazova s kojima se treba suočiti, kontradiktornosti koje treba otkriti i paradigmi koje treba razbiti. Moja teatarska skupina, Ajoka i ja se nalazimo u ovoj kritičnoj situaciji već 36 godina. To je zaista bilo hodanje po tankom užetu: pokušati održati ravnotežu između zabave/razonode i obrazovanja/edukacije, između traganja i učenja iz prošlosti i pripremanja za budućnost, između kreativnog slobodnog izraza i avanturističkih obračuna sa autoritetima, između društveno kritičkog i finansijski sposobnog teatra, između pokušaja dopiranja do širih masa i bivanja avangardnim. Može se reći da direktor teatra mora biti čarobnjak, mađioničar.

U Pakistanu, jasna podjela je postojala između Svetih (vjerske vođe) i Svjetovnih (obični ljudi). Za one svjetovne, nema mjesta religijskom propitkivanju, dok za svete, ne postoji mogućnost otvorene debate o novim idejama.

Ustvari, konzervativna postava stavlja umjetnost i kulturu van granica zbog njihovih “svetih igrica”, tako da je polje za igru izvođača scenskih umjetnosti kao trka s preprekama. Prvo moraju dokazati svoje certifikate kao dobri muslimani i odani građani, te isto tako moraju pokušati dokazati da su ples, muzika i teatar “dozvoljeni” u Islamu. Veliki broj muslimana koji praktikuju svoju vjeru je, zbog toga, nevoljko odbijao da podržava scenske umjetnosti iako su elementi plesa, muzike i teatra fiksirani u njihovim običnim životima. Onda smo naišli na podzemnu vrstu kulture koja je imala potencijal da dovede Svete i Svjetovne na istu pozornicu.

Za vrijeme vojne uprave Pakistanom 1980-ih, “Ajoku” je započela grupa mladih umjetnika koji su izazivali diktaturu kroz socijalno i politički odvažan teatar disidencije. Otkrili su da njihova osjećanja, ljutnja i bol, predivno izražava sufijski pjesnik (3) koji je živio prije 300 godina.

To je bio veliki pjesnik Bulleh Shah (4). “Ajoka” je otkrila da može izraziti politički eksplozivne poruke kroz njegovu poeziju, izazivajući korumpirani politički autoritet i religijski establišment pun predrasuda. Autoritet je mogao zabraniti ili protjerati nas, ali ne slavljenog i popularnog sufijskog pjesnika kao što je bio Bulleh. Otkrili smo da je njegov život bio dramatičan i radikalan, baš kao što je bila njegova poezija, ista poezija koja mu je donijela fetve i prognanstvo za vrijeme njegovog života. Onda sam napisao “Bulhu”, predstavu o životu i muci Bulleh Shaha. “Bulha”, kako ga s ljubavlju zove publika širom Južne Azije, je bio dio tradicije pundžapskih sufijskih pjesnika koji su se neustrašivo odupirali autoritetu careva i vjerskih demagoga, kroz svoju poeziju i praksu. Pisali su jezikom ljudi i o snovima masa. U muzici i plesu, otkrili su alat za dostignuće direktne asocijacije između Čovjeka i Boga, sa prezirom mimoilazeći iskorištavajuće religijske posrednike. Mrzili su podjele spolova i klasa i gledali na planetu u čudu, kao manifestaciju Svemogućeg. Umjetnički savjet Lahorea je odbio scenarij, govoreći da to nije bila predstava nego samo biografija. Doduše, kada je predstava bila odigrana na drugačijoj pozornici, u Goethe Institutu, publika je vidjela, razumijela i cijenila simbolizam života i poezije narodnog pjesnika. Oni su se mogli potpuno identificirati sa njegovim životom i vremenima, te vidjeti iste paralele koje ih povezuju sa njihovim životima i vremenima.

Nova vrsta teatra se rodila taj dan 2001.g.. Duhovna Qawwali muzika (5), sufijski Dhamal ples (6) i recitacija inspirirajuće poezije, čak i meditativni Zikir uzvici (7), su postali dijelovi te predstave. Grupa Sikha (8) koji su bili u gradu da prisustvuju jednoj pundžapskoj konferenciji te su “skoknuli” da vide predstavu, je skočila na pozornicu na kraju, grleći i ljubeći glumce uz plač. Oni su, po prvi put poslije podjele Indije 1947.g. (9), koja je rezultirala podjelom Pundžaba po društvenim linijama, dijelili binu sa muslimanskim Pundžapcima. Bulleh Shah je bio drag i njima koliko je bio drag muslimanskim Pundžapcima, jer Sufije nadilaze vjerske i društvene podjele.

Ova prepoznatljiva i dugo pamćena premijera je bila popraćena Indijskom odisejom Bulleh Shaha. Počevši turneju spektakularnom izvedbom u indijskom dijelu Punjaba, “Bulha” je izvođena širom čitave Indije, čak i u vrijeme velikih tenzija između dvije države i čak i u mjestima gdje publika nije razumjela ni jednu jedinu riječ Punjabi jezika, ali im se svidio svaki trenutak predstave. Dok su se vrata političkog dijaloga i diplomatije zatvarala jedna za drugim, vrata pozorišnih dvorana i srca Indijske publike su ostala širom otvorena. Tokom turneje u Indijskom Punjabu 2004. godine, nakon jako toplo prihvaćene izvedbe pred hiljadama ruralne/seoske publike, starac je prišao čovjeku koji je igrao ulogu velikog Sufija. Starog čovjeka je pratio dječak. “Moj unuk je jako loše; hoćeš li, molim te, na njega spustiti svoj blagoslov?” Glumac je bio zatečen i rekao je: “Babaji (10), ja nisam Bulleh Shah, ja sam samo glumac koji igra tu ulogu.” Starac je počeo plakati i rekao: “Molim te blagoslovi moga unuka, znam da će onda ozdraviti.” Savjetovali smo glumcu da starcu ispuni želju. Glumac je blagoslovio dječaka. Starac je bio zadovoljan, a prije nego je otišao rekao je sljedeće riječi: “Sine, ti nisi glumac, ti si reinkarnacija Bulleh Shaha, njegov avatar (11)”.

Odjednom, sinuo nam je potpuno novi koncept glume i teatra, gdje glumac postaje reinkarnacija lika kojeg on ili ona oslikava.

U 18 godina putovanja sa “Bulhom”, primijetili smo sličan odgovor i reakciju od, očigledno, slabije “upućene” i neakademske publike, za koje izvedba nije samo zabava ili intelektualno stimulirajuće iskustvo, već potresni spiritualni susret. U stvari, na glumca koji igra Bulleh Shah Sufija Velikog, je toliko duboko utjecalo spomenuto iskustvo da je on ustvari sam i postao sufijski pjesnik i od tada objavio dvije zbirke pjesama. Izvođači koji su bili angažovani u produkciji su izjavili da kada izvedba počne, oni osjete da je duh/duša Bulleh Shah-a među njima i odmah se čini da je scena podignuta na neki veći nivo. Indijski učenjak, kad je pisao o predstavi, tekstu je dao naslov: “Kada pozorište postane svetište.”

Ja sam sekularna osoba i moj interes za Sufizam je uglavnom kulturalan. Mene više zanimaju izvođački i umjetnički aspekti pundžabskih sufijskih pjesnika, za razliku od moje publike, koja možda ne posjeduje ekstremistička ili netolerantna uvjerenja ali jesu iskreni vjernici. Istraživanje priča kao što je priča Bulleh Shaha, a postoji puno takvih priča u svim kulturama, može postati most između nas, rukovodioca teatra i nevješte, ali entuzijastične publike.

Zajedno možemo otkriti duševne dimenzije teatra i sagraditi mostove između prošlosti i sadašnjosti, koji vode u budućnost koja je sudbina svim zajednicama; vjernicima i nevjernicima, glumcima i starcima sa njihovim unucima.

Razlog zbog kojeg dijelim priču Bulleh Shaha i našeg istraživanja jedne vrste sufijskog teatra jeste to što nas, dok glumimo na pozornici, katkad mogu ponijeti sopstvene filozofije teatra i uloge vjesnika društvenih promjena, pa pritom zaboravljamo publiku. U našem angažiranom pristupu izazovima današnjice, sami sebe lišavamo mogućnosti duboko dirljivog duhovnog iskustva koje teatar može pružiti. U današnjem svijetu gdje su predrasude, mržnja i nasilje u porastu, države nastrojene protiv drugih država, vjernici u ratu s drugim vjernicima i zajednice siju mržnju prema drugim zajednicama… a u međuvremenu djeca umiru zbog loše prehrane, a majke u porodu zbog nedostatka vremenski pogodne medicinske skrbi; ideologije mržnje cvjetaju. Naš planet tone sve dublje i dublje u klimatsku katastrofu i čovjek može čuti kako od zemlju udaraju kopita konja Četiri konjanika apokalipse (12). Nužno je da obnovimo našu duhovnu snagu; moramo se boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i nemara prema svijetu u kojem živimo, prema planetu na kojem živimo. Teatar ima ulogu, i to plemenitu ulogu, u osnaživanju i pokretanju ljudske vrste da se uzdigne sa svojega puta u bezdan. On može uzdići pozornicu, prostor izvedbe, i pretvoriti ga u nešto sveto.

U južnoj Aziji umjetnici sa štovanjem stopalima dodiruju pod pozornice prije negoli na nju zakorače. To je drevna tradicija iz doba dok su duhovnost i kultura bile isprepletene. Vrijeme je da ponovno uspostavimo taj simbiotski odnos između umjetnika i gledatelja, prošlosti i budućnosti. Teatarski rad može biti sveti čin, a glumci zaista mogu postati avatari uloga koje igraju. Teatar ima potencijal da postane svetište, a svetište prostor izvedbe.

_________________________________________________________

  1. Madeeha Gauhar (1956.-2018.): pozorišna režiserka, glumica, feministkinja i osnivačica teatra “Ajoka”. Magistar teatra na Kraljevskom koledžu “Holloway” u Londonu i dobitnica Medalje zasebnosti od strane Vlade Pakistana i Nagrade “Princ Claus” u Nizozemskj.
  2. Teatar “Ajoka”: ustanovljen 1984.g.. Riječ “ajoka” znači “savremen” na pundžapskom jeziku. Njegov repertoar uključuje predstave tematika kao što su međuvjerska tolerancija, mir, nasilje između spolova i ljudska prava.
  3. Sufizam: Ova islamska mistička tradicija, koja teži pronalaženju istine o božanskoj ljubavi kroz direktno personalno iskustvo sa Bogom, je postala popularna zbog propovijedanja univerzalnog bratstva i opozicije strogoj doktrinskoj prisili religijskih učenja. Sufijska poezija, koja se većinom pronalazi u muzici, izražava mističku uniju kroz metafore čiste ljubavi.
  4. Bulleh Shah (1680.-1757.): Taj utjecajni pundžapski sufijski pjesnik, koji je pisao o kompleksnim filozofskim temama pojednostavljenim jezikom, je bio snažan kritičar religijske ortodoksije i vladajuće elite. Bio je izbačen iz grada Kasura, optužen za herezu i nije mu bila dozvoljena sahrana u gradskom groblju. Popularan je među pjevačima religijskih i folklornih pjesama. Cijenjen unatoč religijskim podjelama.
  5. Qawwali – pobožna sufijska poezija koju prezentuju grupe pjevača (Kavalije), te koju su originalno izvodili u sufijskim svetištima te vodili slušatelje u euforično stanje.
  6. Dhammal – ushićen ples u sufijskim svetištima koji prati ritam bubnja.
  7. Zikir – pobožan ritmički spjevi i recitiranje molitvi koje osiguravaju duševno prosvijetljenje.
  8. Sikhi – vjernici religije zvane Sikhizam, koju je Guru Nanak osnovao u Pundžabu u 15. stoljeću.
  9. Muslimanska država Pakistan bijaše odvojena od Indije 1947.g. usred, dotad neviđenih društvenih pokolja i masovne migracije stanovništva.
  10. Babaji: izraz poštovanja prema starijem čovjeku.
  11. Avatar: Reinkarnacija ili manifestacija božanskog učitelja na Zemlji, po hinduskoj kulturi.
  12. Četiri konjanika apokalipse opisuje Ivan iz Patmosa u svojoj Knjizi otkrića, zadnjoj knjizi Starog zavjeta. Po većini pripovjedanja, oni su Osvajanje, Rat, Pošast i Smrt.

Shahid NADEEM, dramaturg

(biografija)

Shahid Nadeem je vodeći dramaturg u Pakistanu, kao i glava uglednog teatra “Ajoka”.

Shahid Nadeem je rođen u Sopore, regiji Kashmir, 1947.g.. Postao je izbjeglica u prvoj godini života, kada mu je porodica bila primorana pobjeći u novo-stvoreni Pakistan poslije rata koji se desio 1948.g. između Pakistana i Indije zbog sporne teritorije regije Kashmir. Živio je u Lahoreu, Pakistanu, gdje je postao magistar psihologije na pundžapskom univerzitetu. Napisao je prvu dramu kao student na univerzitetu, ali je postao posvećeni dramaturg kada je počeo pisati drame, iz političkog egzila u Londonu, za teatarsku grupu pakistanskih disidenata, “Ajoku”, koju je započela Madeeha Gauhar, pionir teatarskog aktivizma, kojom se kasnije oženio. Shahid Nadeem je napisao više od 50 originalnih dramskih tekstova na pundžapskom i urdu jeziku, te nekoliko adaptacija Brechtovih drama.

Bio je saradnik sa pakistanskom televizijom kao producent i član višeg menadžmenta. Tri puta je, pod raznim vladama predvođenim vojskom, bio zatvaran zbog opozicije prema vojnoj vladavini, te ga je Amnesty International obilježio “zatvorenikom svijesti”. U zloglasnom zatvoru “Mianwali” je počeo pisati sedmične drame čiju su produkciju vršili zatvorenici, za zatvorenike. Kasnije radi kao Koordinator za međunarodne kampanje i Komunikacijski oficir za Aziju i Pacifik u “Amnesty International”. On je bio član Gettyjevog instituta za pretragu (Getty Research Institute), organizacije “International PEN” i Nacionalne zadužbine za demokratiju (National Endowment for Democracy). Član je i mreže “Teatar bez granica” (Theatre Without Borders).

Drame Shahida Nadeema su bile igrane i objavljivane u Indiji i Pakistanu više puta. Drame su mu igrane u svijetu, uključujući “Bulhu” u teatru “Hammersmith” (London, UK), u teatrima “Tramway”, (Glasgow, Škotska, UK) i “Helsingor” (Danska), “Amrika Chalo” u “Davis Centre for Performing Arts”, na univerzitetu u Georgetownu, u Washingtonu (SAD), “Bala King” u teatru “Crna Kutija” (Black Box, Oslo, Norveška), “Burqavaganza” u SAD-u, u teatru “Bravo za žene” (Bravo for Women Theatre, San Francisco), “Acquittal” u Highways (Santa Monica) i “Theatre Row” (New York) i “Dara” u Lyttleton teatru u Londonu (UK) i na univerzitetu u Sjevernoj Karolini, Chapel Hill (SAD).

Njegove drame su na engleski jezik preveli i objavili Oxford University Press i Nick Hern Publishers i to u nekoliko antologija. Nagrađen je Medaljom ponosa Predsjednika Pakistana 2009. g. Također je režirao predstave za pozornicu i televiziju, te je organizirao festivale Teatra za mir u Indiji i Pakistanu. Dao je doprinos vodećim pakistanskim i indijskim novinama, te BBC-evoj verziji na urdu jeziku. Producirao je mnoge dokumentarce o kulturalnim subjektima koji uključuju muzej Lahore, pundžapske običaje, pjesnika Iqbala i slikara Sadeqaina.

Drame Shahida Nadeema su dobro poznate po njihovim obilnim društveno-relevantnim i nekada taboo subjektima kao što su religijski ekstremizam, nasilje nad ženama, diskriminacija protiv manjina, sloboda izražavanja, klima, mir i Sufizam. Nekoliko njegovih drama preispituje pitanja podjele Južne Azije i zajedničko kulturno naslijeđe te regijie. On vješto kombinira savremene društvene i političke teme sa tradicionalnim formama i folklornim naslijeđem prezentirajući to na zabavan i intelektualno stimulirajući teatar. Muzika je svojstven dio njegovih teatarskih produkcija. On podučava umjetnost pisanja na “Ajoka” institutu scenskih umjetnosti i na Institutu za umjetnost i kulturu u Lahoreu.

ON – LINE T K T – FEST 20-20

ON – LINE  T K T – FEST 20-20

Punoljetsvo u virtuelnosti – protiv panike i straha

Dvadesete godine trećeg milenijuma je osamnaest godina od postojanja TKT-festa, regionalnog pozorišnog festivala, i isto toliko godina tuzlanskog Teatra Kabare, koji je i organizator pomenutog Festivala. Obilježavanje punoljetstva na festivalskoj pozornici je trebalo da se dogodi i događa od 27. marta do 02. aprila 2020. godine. Osam preciziranih i dogovorenih teatarskih događaja, u sedam dana dešavanja, je trebalo da obilježi punoljetstvo koje je svih tih godina dobrim dijelom bilo na margini dešavanja i egzistiranja društvene zajednice na koju je ovaj Festival upućen.

Nepredviđene društvene okolnosti u državi BiH, regionu, Evropi i svijetu prouzrokovane epidemiološkom situacijom su dovele do uspostavljanja vanrednih okolnosti, što je značilo da se XVIII TKT-fest ne može organizovati u predviđenim terminima sa već isplaniranim sadržajima.

Ipak, taj i takav TKT-fest, osamnaesti po redu, doživjeće svoju realizaciju na festivalskoj sceni u punom kapacitetu vrlo brzo, po prestanku okolnosti koje su dovele do njegovog odgađanja.

Ali, TKT-fest ne bi bio angažiran i provokativan da i u najtežim okolnostima ne pronađe smisao svoga bitisanja. U momentu kada u društvu i državi vlada vanredno stanje sa zabranama održavanja svih javnih okupljanja, kao i period samoizolacije, TKT-fest će se ipak održati kao On-line Festival, u predviđenim danima, kada je i trebalo da se organizuje i na festivalskoj sceni. Ovogodišnji jedinstveni On-line TKT-fest 20-20, će se organizovati pod motom: ”Punoljetstvo i virtuelnost – protiv panike i straha”.

Jer, panika i strah u datim okolnostima mogu mnogo više da naškode pojedincu i društvu, nego sam Corona virus (COVID-19). Da opšta epidemija ne bi pobijedila treba sačuvati prisustvo duha kroz teatarsku umjetnost, a to će pružiti u svom virtuelnom svijetu kazališno dokumentarnih izložbi On-line TKT-fest 2020.

Vjerna  TKT-ovska festivalska publika, koja je prinuđena da ostane kući, moći će da na digitalnim platformama (www.teatarkabaretuzla.com i Facebook stranica Teatra Kabare https://www.facebook.com/Teatar-Kabare-Tuzla ), u sedam festivalskih dana vidi sledeće on-line sadržaje:

  1. Petak, 27.03.2020. u 19,30
    • On-line poruka povodom 27. marta Svjetskog dana pozorišta
    • Autor ovogodišnje poruke je Šahid Nadim, dramski pisac iz Pakistana.
    • On-line pozorišno dokumentarna izložba „TKT-festovska kreacija na virtuelnoj pozornici“
  1. Subota, 28.03.2020 u 19,30
    • On-line predstavljanje monografije o Vladi Keroševiću „Glumac, reditelj, producent, profesor-na sceni i van nje“, autora Srdjana Vukadinovića i Jakova Amidžića
  1. Nedjelja, 29.03.2020. u 19,30
    • On-line pozorišno dokumentarna izložba „Virtuelni humor na sceni TKT-festa“
  1. Ponedjeljak, 30.03.2020. u 19,30
    • On-line pozorišno dokumentarna izložba „Festivalske virtuelne vrednote i Ivo Andrić“
  1. Utorak, 31.03.2020. u 19,30
    • On-line pozorišno dokumentarna izložba „Virtuelno TKT-festovsko razdrmavanje sa Dušanom Kovačevićem“
  1. Srijeda, 01.04.2020. u 19,30
    • On-line pozorišno dokumentarna izložba „Virtuelni svijet Meše Selimovića na sceni TKT-festa“
  1. Četvrtak, 02.04.2020. u 19,30
    • On-line pozorišno dokumentarna izložba „Digitalni balans Zijaha Sokolovića na TKT-ovskoj platformi

Svaki programski sadržaj u navedeno vrijeme možete pogledati na On-line platformi: www.teatarkabaretuzla.com i Facebook stranica Teatra kabare Tuzla https://www.facebook.com/Teatar-Kabare-Tuzla.

Digitalni projekat On-line TKT-fest 20-20 realizuje programska i producentska ekipa: Vlado Kerošević, Srđan Vukadinović, Ivana Milosavljević, Damir Altumbabić, Zoran Pavljašević, Emir Hukić, Avdo Smajić, Edin Memić i Jakub Halilović.

Prvi put se TKT-fest i njegova publika nalaze u ovakvoj situaciji. Stanje je teško, ali će proći. Svima onima koji su u izolaciji, i u kućama su, On-line TKT-fest 20-20 poručuje da uz digitalne sadržaje kazališno dokumentarnog karaktera savladaju paniku, obmanu i strah, kao i da budu saosjećajni i razumni.