Mjuzikl / KOSA / autori DŽ. Ragnij i Dž. Rado – 17. TKT FEST

17.TKT Fest 2019.
Utorak / 02.04.2019. / 19,30 / Teatar kabare Tuzla /
Mjuzikl / KOSA / autori DŽ. Ragnij i Dž. Rado / adaptacija ansambl / režija Dušanka Belada /
Produkcija / u. g. akustiKum / projekat kultuRevolucija / Tuzla / Novi Sad / Cetinje BiH / SRBIJA / CRNA GORA
Predstava je rađena prema motivima istoimenog Broadway mjuzikla iz 1968. te filma Miloša Formana iz 1979. godine.

U predstavi učestvuju:
Feđa Zahirović, Nejla Žunić, Marko Mirković, Amina Halilčević, Marija Novaković, Ermin Avdić, Denis Bajrektarević, Jasmina Ibrahimović, Irina Hajdukov, Azra Šišić, Sadika Kahrimanović, Tarik Rešidbegović, Ana Milosavljević, Barış Basut, Zerina Selimović, Šejla Hurić, Adin Bešlagić, Husnija Ćoralić, Dino Hukić, Mak Redžić, Vedran Savić i Eldar Zubčević.

REDITELJSKA EKSPLIKACIJA
Mjuzikl  “K O S A”
“H A I R” (1968)
Gerome Ragni, James Rado

Aprila 1968. godine, u Biltmon teatru, na Brodveju, desio se do tada neviđen scenski spektakl – mjuzikl “Kosa”, koji se danas smatra jednim od najupečatljivijih djela modernog američkog pozorišta. Ovo je priča o grupi pripadnika revolucionarne hipi generacije – djece cvijeća, o njihovom specifičnom načinu življenja, istovremeno praćenom uzvišenim mislima i “niskim” radnjama, i o njihovom sudaru sa Klodom Bukovskim, djetetom svijeta kapitalizma, predstavnikom svega onoga protiv čega se oni bore.

“Kosa” – više puta okarakterisana kao arhetipsko djelo ´60ih godina, kasnije i ovjekovječena Formanovom filmskom adaptacijom, bila je svojevrstan “oltar” svih tadašnjih i kasnijih pristalica hipi kulture, a u trenutku nastanka imala je snažan uticaj na sve one koje su bili u prilici da budu dio publike.

 

MEĐUIGRA 0 – 24, Zijah A. Sokolović – 17. TKT FEST

17.TKT Fest 2019.
Ponedjeljak / 01.04.2019. / 19,30 / Teatar kabare Tuzla /
Obilježavanje 50-te obljetnice umjetničkog rada Zijaha A. Sokolovića /Komedija / MEĐUIGRA 0 – 24 / autor Zijah A. Sokolović /
Produkcija / Zijah A. Sokolović / Beč AUSTRIJA

ZIJAH A. SOKOLOVIĆ
MEĐUIGRE 0 – 24
Cabaret
Redatelj i igra: ZIJAH A. SOKOLOVIĆ
Sociolozi i znanstvenici danas u mnogobrojnim istraživanjima i analizama tvrde da je društvo onoliko zrelo koliko ima cabareta. Da bi publiku ne samo poticao, nego i utjecao na nju, pretvara se u prostor koji vibrira energijom, bujnošću i originalnošću. Noćna scena Satiričkog kazališta „Kerempuh“ u novoj kazališnoj sezoni otvara prostor vrsnoj glumačkoj igri koja će kroz cabaretsku formu progovoriti o ozbiljnim problemima društva.
Zijah Sokolović, jedan od najzanimljivijih autora neviđene teatarske energije, ovaj puta u ulozi izvođača, redatelja i dramaturga na književno kritično satirični način komentirat će političke događaje i društvena stanja.
„Moj kabare, “Međuigre 0-24”, želi dodirnuti besmislenost i manjak logike čitavog ljudskog djelovanja sa sviješću da je čovjek uhvaćen u zamku civilizacije i usamljenosti, kao prirodnog stanja, i da se to ne može izliječiti, ali može ublažiti. Cervantesove “međuigre” su bile male kratke predstave u pauzama između činova dugih i velikih predstava kao odmor za gledatelje. “Međuigre 0-24” su mala kratka razmišljanja u pauzama između dugih i velikiv životnih obveza. “Međuigre 0-24” su sastavljene od mnoštva svakodnevnih razmišljanja stavljenih u formu kratkih priča, od kojih nekoliko njih čini okosnicu kabaretske forme, a ostale se mijenjaju od predstave do predstave. Osnovna ideja „Međuigri 0-24“, u galopu civilizacije i poplave kapitalizma, je da čovjek ne odgađa mala, kratka zadovoljstva koja mu donose smirenje i duševni mir. Sad nije vrijeme…sad nije vrijeme…sad je kasno!“
Zijah A. Sokolović

STAKLENA MENAŽERIJA, Tennessee Williams – 17. TKT FEST

17.TKT Fest 2019.
Nedjelja / 31.03.2019. / 19,30 / Teatar kabare Tuzla /
Predstava / STAKLENA MENAŽERIJA / autor Tennessee Williams / režija Dražen Ferenčina /
Produkcija / Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci HRVATSKA

Gradsko kazalište Joza Ivakić iz Vinkovaca 29. rujna 2018. godine izvelo je svoju, već drugu, ovosezonsku premijeru dramu Tennesseea Williamsa Staklena menažerija. Režija, dramaturgija i izbor glazbe povjereni su Draženu Ferenčini, kostimografija Davoru Molnaru i Draženu Ferenčini, scenski pokret Maji Huber, izbor kostima Zvonku Majdišu te oblikovanje svjetla Tomislavu Kobiji.
Staklena menažerija građanska je drama smještena u 20.st. u domu američke obitelji Vingfild. Riječ je o srednjoj radničkoj klasi u čijem su središtu majka Amanda, kćer Laura, sin Tom (ujedno i pripovjedač) te gost Jim O’ Connor. Majčinska ljubav i briga koja često ima kontra produkt, velika ljubav brata prema sestri, želja za bježanjem iz usjedilačkog života te strah od stvarnog života glavni su pokretači ove priče.
Na samom početku Tom nas uvodi i upoznaje s tekstom i likovima „Komad je sjećanje. A sjećanje najvećim dijelom počiva u srcu.“ Amanda, usamljena majka koja je ostala bez muža i očigledno nije pomirila sa prošlošću, želi što prije udati svoju kćer Lauru koja ima otežanu okolnost jer je bogalj i svijet vidi kroz svoju kolekcionarsku zbirku staklenih figurica. Tom želi otputovati, ali radi posao koji ne voli; skladišti cipele te zbog toga često odlazi u kino kako bi pribjegao životu na platnu. U želji majke i sina da pokrenu Lauru, Tom poziva na večeru svog prijatelja iz radnje- Jima. Nakon ugodnog druženja, Laura i Jim se zbližavaju, a ona sjetivši se nadimka koji joj je on nekad davno nadjenuo („Plava ruža“) saznaje kako je to njena ljubav iz srednjoškolskih dana. U trenutku kada Laura iz stida kreće konačno otvarati svoja osjećanja, na odlasku Jim joj govori kako se ženi za jednu djevojku. Dok Amanda govori kako su izigrani, Laura se ponovno povlači u sebe, a Tom odlazi daleko u svijet, očevim stopama neprestano misleći na Lauru: „O, Laura, Laura! Pokušavao sam ostaviti te iza sebe, ali vjerniji sam nego što sam želio biti!“

Uloge:
AMANDA WINGFIELD…Areta Ćurković
LAURA WINGFIELD…….Matea Marušić
TOM WINGFIELD……….Vladimir Andrić
JIM O’ CONNOR…………Ivan Vukelić

“..jedna od najboljih predstava u zadnjih nekoliko sezona ..”- KULISA EU, Alen Biskupović
“..vinkovačko kazalište produciralo je još jednu veoma uspješnu predstavu ..”- VIJENAC ,Andrija Tunjić
“..predstava je koja zaslužuje da igra što češće ..”- JUTARNJI LIST , Tomislav Čadež

HANNAH i HANNA, John Retallack – 17. TKT FEST

17. TKT Fest 2019.
Subota / 30.03.2019. / 19,30 / Teatar kabare Tuzla /
Predstava / HANNAH i HANNA / autor John Retallack / režija: Miroljub Mijatović /
Produkcija / Bosansko narodno pozorište / Zenica BiH

Predstava o migrantima, prijateljstvu, omladini…
Naša predstava, Hannah i Hanna, „govori“ o dvije šesnaestogodišnje djevojke, koje su se spletom okolnosti našle u različitim pozicijama: jedna je izbjeglica, migrant, a druga pripadnica domicilnog stanovništva. Migrantkinja je sa Kosova. Radnja se dešava u gradu Margate u Velikoj Britaniji, u periodu od jeseni 1999. do proljeća 2000. godine. Ali, može to biti i druga zemlja, bilo koja, i drugi grad, bilo koji. Mogu to biti i drugo dvoje tinejdžera, bilo kojeg porijekla, rasne, nacionalne i rodne pripadnosti.
U vrijeme kada je napisan dramski tekst kojeg smo inscenirali, početkom novog milenijuma, tinejdžerima širom Britanije nije mnogo govoreno o tome zašto su u njihovu zemlju, preko noći, stigle velike grupe ljudi iz drugih zemalja. Znali su samo to da se radi o tražiocima azila. Državna i lokalna vlast nisu uložile mnogo truda u predstavljanju tih stranaca lokalnoj zajednici. U školskim učionicama mladi najčešće nisu imali nikakve informacije odakle zapravo dolaze mladići i djevojke koji sjede u klupama do njih. Situacija je obostrano teška i nezahvalna – i za pridošlice, kao i za domaće stanovništvo, koje se pita ko su ti ljudi koje sreću na autobuskim stanicama, u ambulantama ili u redovima u supermarketu. Ubrzo izbijaju sukobi i nasilje. U manjim sredinama reakcija na pojavu azilanata mogla je biti popraćena samo s više, a ne manje nasilja. U lokalnim zajednicama migranti su česta tema – penzioneri su bijesni, školarci objavljuju rat, a novine su pune uznemirujućih naslova.
Sve ovo, naravno, podsjeća i na trenutnu migrantsku krizu koja pogađa nas u Bosni i Hercegovini…
Da li bi se ikad, u drugačijim okolnostima, lokalna tinejdžerka mogla upoznati, a kamoli sprijateljiti, s tinejdžerkom koja se, preživjevši okupaciju svoje domovine, obrela u tuđoj zemlji? U slučaju da se takvo prijateljstvo nekim čudom i dogodi, da li bi se dvije djevojke jedna drugoj tako iskreno povjerile? Postoje li okolnosti koje bi mogle dovesti do tako prisnih odnosa i komunikacije između njih?
„Mi“, domaćini, bitno utičemo na život migranata. „Mi“ smo sudionici, a ne promatrači ili autsajderi sudbina tih ljudi.
Zašto su upravo tinejdžerke u fokusu našeg interesovanja? One oponašaju stavove svojih roditelja, ali za razliku od njih, one još uvijek imaju vremena promijeniti svoje mišljenje.
Hannah i Hanna imaju snažnu priču koja se tiče stanovnika mnogih zemalja širom svijeta. Tiče se, dakako, i žitelja Balkana. Nas, građana Bosne i Hercegovine – pogotovo!
Miroljub Mijatović
napomena
Predstava se izvodi na Maloj sceni „Žarko Mijatović“ uz prisustvo maksimalno 80 gledalaca.
Trajanje predstave: 60 minuta
Ciljna grupa: 12+
U predstavi se koristi stroboskop (u trajanju dvaput po 20 sekundi), koji može izazvati napad kod osoba oboljelih od epilepsije.
Premijera
17.11.2018. godine, Zenica

Autor: John Retallack
Tekst: Hannah i Hanna
Režija: Miroljub Mijatović

Autori predstave
Adaptacija i režija: MIROLJUB MIJATOVIĆ
Scenografija: MENSUR BEGIČEVIĆ
Kostimografija: ENA BEGIČEVIĆ
Izbor muzike: MIROLJUB MIJATOVIĆ
Videoart: KERIM DEMIRI
Lektorica: MERIMA HANDANOVIĆ
Producent: HAZIM BEGAGIĆ
Izvršni producent: MIROLJUB MIJATOVIĆ
Inspicijent: ABIDIN ČOLAKOVIĆ
Fizička priprema glumica: HARIS TELJIGOVIĆ
Podjela uloga
Hannah, Žac, Baka, Joe, Neonacist I: ADNA HASANIĆ
Hanna, Flora, Albin, Žac, Joe, Neonacist II: TAMARA MILIČEVIĆ-STILIĆ

PINK MOON, Dario Bevanda – 17. TKT FEST

17.TKT Fest 2019.
Petak / 29.03.2019. / 19,30 / Teatar kabare Tuzla /
Predstava / PINK MOON / autor Dario Bevanda / režija Saša Peševski /
Produkcija / Bosansko narodno pozorište / Zenica, BiH

BLUES O SLOBODI ILI KAKO JE PROPAO ROCK ‘N’ ROLL
Nakon više nego uspješne i festivalski nagrađivane saradnje sa dramaturškim timom (Bojana Vidosavljević i Adnan Lugonić), u scenskoj sinergiji sa rediteljicom Selmom Spahić (Skupština, Tajna džema od malina, Kokoš), te svog dramskog prvenca u sarajevskom pentagramu Na rubu svemira, Dario Bevanda je, evo, na sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica dočekao i scensko uprizorenje svog cjelovečernjeg dramskog teksta Ružičasti mjesec.
BNP Zenica – treba li na to podsjećati – ovim repertoarskim potezom potvrđuje kontinuitet i dosljednost svoje kućne politike/poetike koja je, prije svega, fokusirana na savremeni bh. i ini dramski tekst, bilo da je riječ o tematskom ili, pak, formalnom oblikovanju teksta i strukture narativa.
Upravo se na ovakvom određenju „savremenosti“ dramskog teksta i zasniva scenska potentnost Bevandinog komada, koja nije samo u tematsko-motivskoj ravni teksta (likovi Pink Moon-a –omreženi gvozdenom kauzalnošću fatalnog „realizma“ globalizacije kao prirodne činjenice – iskušavaju bolni epohalni egzercir tranzicijske „istine“ kapitalističke „normalizacije“ regiona), nego i na dramaturško-oblikotvornoj ravni koja, opet, svojom žanrovsko-stilskom slojevitošću (od realističkog prosedea do teatralizacije i stilizacije), daje vrlo inspirativan i intrigantan „materijal“ za rediteljsko-glumačka čitanja.
Smještajući svoje likove u scenski prostor koji bismo, čini se, mogli vrlo precizno odrediti Šejkinom sintagmom/naslovom „grad-đubrište-zamak“, što znakovito predmnijeva, naslućuje pred/post apokaliptično stanje duše, egzistencijalno-antropološko „smetljište“ distopijske budućnosti, Bevanda – kroz rafinirano dramsko tkanje porodično-generacijske priče – otvara, zapravo, i pitanje o „putevima slobode“. (Umrijet ću slobodan, pjeva u „otvarajućoj“, uvertirnoj pjesmi Muha, jedan od četiri lika ove – sa ironijskim otklonom , dakako – „postdramske rock opere“).
Osim narečenog Muhameda Pale Muhe koji – u svojoj egzistencijalnoj neukorijenjenosti, generacijskoj iščašenosti iz zgloba vremena, mijenja različite studije, nastojeći, pri tom, u svojevrsnom romantiziranju umjetnosti kao posljednjim bastionom slobode pred sveprožimajućim cinizmom neoliberalanog kapitalizma, da bezuspješno svira i u brojnim anonimnim rock bendovima, da piše prozu, da napravi niskobudžetni film – piše rock operu koja je nevjerovatni pop-kulturni i žanrovski melange, na sceni zatičemo i lik Petra Marića Mare – neostvarenog rock muzičara, sa „rupama u pamćenju“ od dugogodišnjeg konzumiranja svega-i-svačega, koji je potpuno uvjeren u istinitost svojih konfabulacija kroz koje se, prije svega, gradi slika idilične prošlosti – čije se golo preživljavanje svodi na prodaju CD-ova i ploča generacijskim ispisnicima i koji pokušava da ispliva iz emotivnih haosa raznih vrsta koje (ne)namjerno pravi svima oko sebe, sebi ponajviše.
Kao svojevrstan kontrapunkt ovim likovima (ali, nota bene, nipošto u pojednostavljenoj crno-bijeloj binarnoj opoziciji!) stoji Muhin stariji brat Abdulah Palo Brada koji, posve oportuno vremenu, pragmatično, po svaku cijenu, nastoji da se ubaci u tranzicijski voz u kojem će Boss košulja i za njega biti uobičajeni statusni dress code.
Napokon, kao ključni aktant ove drame, na sceni se pojavljuje lik Barbare Marić, kćerke Petrove, apsolventice FDU, koja će kroz kratku posjetu ocu – snimajući dokumentarni materijal za svoju diplomsku postdramsku predstavu radnog naslova Porodični portret. Hronika raspada prosječne porodice kasnog socijalizma – doći ne samo do zaključka da je njena priča o disfunkcionalnoj porodici zapravo priča o „generaciji u potrazi za nečim“, nego i do bolne, traumatične spoznaje o nefikcijskoj istini postdramskog teatra.
U jednu riječ, dakle, Dario Bevanda – u ovom rezigniranom epitafu za snove i iluzije – gradi likove duboko nezadovoljnih i usamljenih ljudi kojima život curi kroz prste. Ispod maski, oskudnih dijaloga, vidno tinjaju potiskivane, prigušene emocije, dopuštajući da naslutimo neiskazivo – bolnu svijest o sopstvenoj unutrašnjoj pustinji, pokidanim vezama, ali i nježnoj, čežnjivoj potrebi za Bližnjim. Jer, jednostavno, levinasovski rečeno, nema slobode bez saodnosa, bez blizine i pokušaja razumijevanja drugog.
Nedžad Fejzić

Dario Bevanda: Pink Moon
Režija: Saša Peševski
Dramaturgija: DARIO BEVANDA
Muzika: VIS RADIOAKTIVNO SMETLJIŠTE
Izbor scenografskih elemenata i kostima: SAŠA PEŠEVSKI
Izbor muzike: DARIO BEVANDA
Producent: HAZIM BEGAGIĆ
Izvršni producent: DENIS KRDŽALIĆ
Inspicijentica: SABINA GLOGOVAC
Podjela uloga:
Muhamed MUHA Palo: ZLATAN ŠKOLJIĆ
Petar Marić MARA: ADIS MEHANOVIĆ
BARBARA Marić: DINA MUŠANOVIĆ
Abdulah Palo BRADA: BENJAMIN BAJRAMOVIĆ
Trajanje: 100 minuta
Premijera: Zenica, 11. 1. 2019

SEKSI RUBLJE, Mishele Riml – 17. TKT FEST

17. TKT Fest 2019.
Četvrtak / 28.03.2019. / 19,30 / Teatar kabare Tuzla /
Komedija / SEKSI RUBLJE / autor Mishele Riml / režija Lea Anastazija Fleger /
Produkcija / Kazalište Virovitica / Virovitica, HRVATSKA

Bračno krstarenje
Naslov ovog teksta ujedno je trebao biti naslov naše predstave. I premda smo se zbog ograničenja autorskih prava ipak morali odlučiti za doslovni prijevod, metafora bračnog krstarenja, sa svim burama i nevremenima koja ispresijecaju mirno more zajedničkog, dugogodišnjeg života dvoje ljudi, ostaje tematsko srce predstave za nas koji smo na njoj radili.
Drama kanadske autorice Michele Riml dobro je skrojen komad na žanrovskom razmeđu komedije i drame; napisan je da zabavi, ali i omogući emocionalnu identifikaciju s glavnim likovima, supružnicima u pedesetim godinama života, roditeljima troje djece, poljuljanima u pouzdanju u svoje životne izbore i odluke, nostalgičnima, možda i pomalo poraženima. Iza naizgled trivijalne seksualne frustracije i vrckavih svađica u maniri američke screwball komedije skrivaju se duboka tjeskoba, tuga zbog minulog vremena, nezadovoljstvo rutinom posla i obiteljskih odgovornosti, strah od smrti.
I premda se stoga čini da je zadatak da izrežira ovu predstavu trebao pripasti nekom s debelim životnim iskustvom, odluka Kazališta Virovitica bila je da režiju povjeri mladoj osobi, Lei Anastaziji Fleger. Ta odluka stoji na čvrstim dramaturškim temeljima: poštovanje i uvažavanje kakvo je mlada redateljica doživjela od strane mnogo starijih suradnika te ga u zamjenu pružala može svjedočiti ne samo o prijelazu preko eventualnog generacijskog jaza, nego i obogaćuje kontekst same predstave i njezine simboličke potrage za mladošću koju protagonisti naposljetku ne nalaze na „lažnim“ talijanskim plahtama pretjerano mondenog hotela, nego jedno u drugome. Iako fraza mlad si koliko se osjećaš mladim naspram tolikih osvjedočenja napadnog medijskog kulta mladosti može djelovati kao zastarjela i pljesniva floskula, drama koju gledate sadržajno, kontekstualno, a onda i izvedbeno donosi spoj mladenačke energičnosti u vidu temperamentne glumačke igre, zaigranije i drskije od mnogih drugih uprizorenja ove uspješnice Michele Riml, i iznimne životne i kazališne zrelosti.
Naime, upravo je zajedničko životno i kazališno iskustvo ono što čini drugu važnu sastavnicu konteksta predstave. Vlasta i Igor Golub, u glavnim i jedinim ulogama drame, i privatno su bračni par. Trajanje njihovog braka, samo tri godine duljeg od braka protagonista ove fikcionalne kazališne priče, korespondira s trajanjem profesionalnog rada tih dvoje glumaca u Kazalištu Virovitica. Riječima likova Michele Riml, dvadeset i osam godina „puno je vremena. Cijeli jedan život“. To je ujedno i broj mojih godina.
Kazalište Virovitica imalo je svoje obiteljske priče, generacije supružnika i njihove djece koje su zajednički radile na očuvanju kulture u Virovitici. Dragica i Stjepan Reder kao dramski pedagozi doveli su mnoge mlade ljude u kazalište – između ostalog i Igora Goluba. Ivan Zidar i Draško Zidar otac su i sin te su se obojica opredijelili za glumački poziv. Na virovitičkim kazališnim daskama igrali su bračni i glumački partneri koje zasigurno dobro pamtite: Ivan i Đurđica Šuprna, Dragutin i Anica Vrbenski, Antun i Biserka Vrbenski.
Tradicionalno gledano, komedija slavi brak. Njime se okončavaju antagonizmi i pomiruje zavađena zajednica. Privatni brak Igora i Vlaste Golub traje dvadeset i osam godina, jednako koliko traje i njihov „brak“ s Kazalištem Virovitica: drugim riječima, upravo toliko traje njihova lojalnost, izdržljivost i ljubav prema kazališnom zanatu i napose kazališnoj publici. Radi se o ljubavi i posvećenosti u kojima nikad nije bilo proračunatosti ili koristoljubivosti.
Na vama je, draga publiko, da zajedno s njima proslavite tu višestruku bračnu uniju ovom predstavom. Pokažite da ih želite gledati.

Dora Golub

ODISEJA, Homer – 17.TKT FEST

Srijeda / 27.03.2019. / 19,30 / Teatar kabare Tuzla /
Otvaranje 17. TKT FEst-a
Pozorišno dokumentarna izložba / Teatarska stranica / Zijah Sokolović na TKT Festu /
PREMIJERA / ODISEJA / autor Homer / režija Vlado Kerošević / asistent Damir Mahmutović /
Produkcija / Teatar kabare Tuzla / Studentska scena ADU / Tuzla, BiH

ODISEJA
(O PREDSTAVI)

Predstava Odiseja nastala je po istoimenoj Homerovoj epopeji Odiseja, koja je uz Ilijadu jedno od najvažnijih djela antičke književnosti. Danas se smatra klasikom nemjerljive kulturne i umjetničke vrijednosti. Homer je utjecao na mnoge autore svog vremena, ali i na pisce kroz cijelu književnost do današnjih dana.
Predstava, kao i sama epopeja u središte priče stavlja jednog od najutjecajnijih grčkih prvaka, savjetnika i ratnika iz Trojanskog rata, Odiseja, koji se nakon završetka desetogodišnjeg rata pokušava vratiti u domovinu, ali uvrijedivši Posejdona, boga mora, kažnjen je da godinama luta morem i nakon mnogo godina izbivanja, vraća se u otadžbinu, doživljavajući u međuvremenu na moru i kopnu mnoge pustolovine, strahote, opasnosti i iskušenja.
Ovo je u osnovi priča o junaštvu, priča o ljubavi, vijernosti, prijateljstvu i osveti. Priča o nadljudskoj, skoro božanskoj upornosti i snazi duha i tijela, bez obzira što prema Homeru njegovo ime znači “sin boli”. Radnja cijele “Odiseje” odvija se kroz 41 dan, a započinje odmah nakon završetka Trojanskog rata.

Autor: Homer
Redatelj: Vlado Kerošević
Asistent režije: Damir Mahmutović
Ton i svjetlo: Nermin Brković

Igraju:
Odisej – Armin Filipović
Penelopa – Tamara Miličević-Stilić
Telemah – Faruk Beganović
Kalipsa – Irma Zukić
Antinoj – Borislav Matović
Atena – Alma Hasanbašić
Zeus i prosac Eurimah – Hasan Sušić
Mento i prosac – Luka Spasojević
Hermija i prosac Liod – Mirza Pinjić
Naratori – Nikolina Gagić, Ida Tursić, Asja Grabić , Mirza Mujagić, Mirza Pinjić
Nimfe – Nikolina Gagić, Asja Grabić, Ida Tursić
Produkcija: Teatar Kabare Tuzla i studentska scena ADU Tuzla

Ulaznice u prodaji

Cijena ulaznice je 7 KM. Nudimo i PAKET ULAZNICA ZA SVE PREDSTAVE PO POVOLJNIJOJ CIJENI. Sve informacije i rezervacije ulaznica možete dobiti na broj telefona Teatra kabare Tuzla 035/264-733 ili na facebook stranici Teatra kabare Tuzla. Molimo cijenjenu publiku da na vrijeme preuzmu svoje rezervisane ulaznice, NAJDALJE 60 minuta prije zakazanog termina izvođenja predstave, u suprotnom organizator ima za pravo da ih distribuira dalje prije početka predstave.
SVOJE ULAZNICE MOŽETE PREUZIMATI SVAKIM DANOM OD 18.03. (PONEDJELJAK) U TERMINU OD 12 DO 19 SATI NA BILETARNICI TEATRA KABARE TUZLA (HOTEL TUZLA).
Dobro nam došli.